Oduvijek sam bio pomalo ovisnik o vijestima; s televizije ili iz novina, ili, kao što je sad to popularno, putem interneta, pratim vijesti na svjetskoj i lokalnoj razini. Ali nedavno sam si postavio pitanje koliko zapravo redovno praćenje vijesti obogaćuje moj život. U posljednje vrijeme, čim pogledam vijesti, odmah me dočeka ''jad i čemer'', sumorne vijesti o sudnjem danu, propasti... Polusatne vijesti na TV-u obično se sastoje od 29 minuta depresivnih priča i jedne minute vremenske prognoze. Ratovi, teroristički napadi, potresi, požari na Mediteranu i globalna financijska kriza, danas pune sve novinske i televizijske stupce. Najveći problem koji se javlja je taj što ljudi dobivaju informacije i vijesti iz pristranih, neobjektivnih izvora i pritom ne prihvaćaju, ili možda ne shvaćaju, da su ti izvori upravo takvi. Seinfield je jednom šaljivo komentirao: ''Zadivljujuće je kako je broj vijesti o svakodnevnim događajima u svijetu baš uvijek dovoljan da točno ispuni stupce jednog novinskog izdanja''. Drugi problem je taj što veliki broj ljudi uopće nije naučen bilo kakvoj vrsti kritičkog razmišljanja te upada u jednu zamku uvijek očekujući da će im netko drugi reći što bi trebali misliti. Ako prihvaćate, čitate i upijate više različitih gledišta, onda ćete svakako bolje i razumjeti 'sve' činjenice i razmišljanja koja su ''u igri'', a ne samo one koje je pred vas postavio neki neobjektivni izvor.

PAMTIM SAMO SRETNE DANE

Mnoge ugledne osobe rekle su mi da je praćenje svakodnevnih vijesti od iznimne važnosti u postanku jedne cjelovite osobe. Ako stalno razgovarate i raspravljate s drugim ljudima o dnevnim vijestima, to će vam dati jednu vještinu koja vam može biti od koristi u svakodnevnom životu. Informacije u novinama često su nepotpune, netočne, otrcane i prilično dosadne, ali iz toga proizlazi veliko tkanje povijesti. Slično tome, informacije o našim osobnim životima, radnim mjestima i našim voljenima, dolaze do nas na dosadan, i rascjepkan način, ali sama sposobnost da se nosimo s tim i da takve informacije utkamo u cjelinu, može biti vrlo vrijedna vještina. Za deset godina, hoće li imati ikakvog smisla to što sada čitam vijesti svaki dan? Ako je moj cilj naučiti kako ovaj svijet funkcionira, siguran sam da mogu pronaći puno bolje izvore informacija kao što su to knjige i eseji. A možda i ne! Kad malo bolje o tome promislim, da sam čitao samo knjige o 80-im godinama prošlog stoljeća, definitivno ne bih imao isto znanje koje imam danas nakon što sam pratio vijesti tog vremena. (I nisu mi samo loše vijesti iz prošlosti ostale u memoriji). Došao sam i do zaključka kako sada svijet razumijem na jedan bogatiji, dublji i cjelovitiji način i bez obzira koliko knjiga o nekoj temi ili događaju pročitao, uvijek ću biti u zaostatku ako ne pratim vijesti. Svaki dan sam pratio i čitao vijesti i povezivao ih sa stvarnošću tj. s onim što se zaista i događalo. Znači da će za nekoliko godina ipak imati smisla to što pratite vijesti. Moći ćete procijeniti trenutne događaje iz jedne druge perspektive tj. iz onoga što je bilo i događalo se prije i predstavljat ćete pravo vrelo znanja za vašu djecu i unuke. U ovo vrijeme kriznog poreza, povećanog PDV-a i svinjske gripe, koje dobre informacije i kakva to zabava se može izvući iz ovakvih vijesti?

BOJA ZA KAMUFLAŽU

Ja, kao ljubitelj novinskih naslova, imam punu ladicu zabavnih naslova koje sam izrezivao iz novina. Engleski tisak ima nekoliko odličnih pisaca naslova. Prvi se pojavio nakon konferencije psihijatara koja je održana 2007., a naslov je glasio: ''Psihijatri predviđaju da smak svijeta nije bio jučer''. Sljedeći je vrlo aktualan jer smo u financijskoj krizi i govori o vijeću lokalne županije koje je donijelo ponešto nepromišljenu odluku da 'reklamira' činjenicu kako su ostali bez novca: ''Županijsko vijeće platilo je 250,000 funti kako bi obavijestilo javnost o nedostatku sredstava''. Nastavljajući dalje u istom tonu, slijedi naslov ''Nestanak vojnog vozila'', koji na prvi pogled ne izgleda neobično dok ne pročitate prvi red članka: ''Vojno vozilo vrijedno 74,000 funti nestalo je nakon što je obojano posebnom bojom za kamuflažu''. Barem se može zaključiti da je ta specijalna boja zaista dobra, možda i predobra. Briljantna pogreška pojavila se u jednom novinskom članku o čovjeku bez ruke kojega su od krađe spasili putnici u vlaku: “Jednoruki čovjek pljeskao je strancima”. Jedna od najsmješnijih bila je priča o dvjema pandama iz londonskog zoološkog vrta. Naime, u zoološkom vrtu su već mjesecima pokušavali spariti dvije pande radi dobivanja pomlatka, ali bezuspješno. Naslov u lokalnim novinama očigledno je napisan bez razmišljanja jer je glasio: ''Propalo parenje panda; preuzima veterinar''. Što je veterinar zapravo učinio, ne želim niti pomisliti! Amerikanci također imaju nekoliko smiješnih i zabavnih novinskih naslova pa tako i ovaj: ''Savezni agenti su upali u prodavaonicu oružjem i pronašli oružje''. Mislim, što su očekivali da će tamo pronaći?!