Dubrovnik – biser Jadrana. Često se hvalimo ovim epitetom, a koliko se trudimo održati njegov sjaj i gdje se vidimo u budućnosti pokušali smo pronaći odgovor u više nego ugodnom društvu s Direktoricom Turističke zajednice Jelkom Tepšić, studenticama Ljubicom Lovrić, Marijanom Bello, Mijom Arsetom i Darjom Brajković.

Kenova: Koliko dobro Dubrovnik prati moderni turizam? Kako gledate na turističku ponudu Grada, prednosti i nedostaci?

Jelka: Turizam se globalno promjenio, koliko god mi željeli da nam turisti ostanu tjedan ili dva, kao što su nekad radili, brzina života to ne dozvoljava. Ide se više puta godišnje na kraća putovanja i biraju se destinacije koje su lako dostupne i nisu preskupe.

Ljubica: Promijenio se sam pojam turista. Danas su turisti postali aktivni više se ne zadovoljavaju ponudom - sunce, more i pijesak. Traži se aktivnost i doživljaj. Smatram da Dubrovnik u ovom trenutku to ne može ponuditi jer živi na staroj slavi bez ponude koja bi zadržala turista 7 - 10 dana. Imamo Stari grad, Elafite, Konavle, Primorje ali gdje je tu noćni život, odgovarajuća gastronomska ponuda i bezbroj ostalih stvari, selektivnih grana turizma putem kojih bi zadržali turista.

Jelka: Svaka destinacija sama gradi sliku o sebi. Dubrovnik recimo nepretendira biti avanturistička destinacija niti turisti koji dođu očekuju da im grad ponudi avanturizam kao turističku premisu. Avanturističke doživljaje mi imamo od kajakinga, jahanja na Plavim liticama konavoskih stijena, snorklinga, divinga i sl. Imate i rafting na Neretvi koja je dovoljno blizu da na jedan dan odete do tamo. Ono što po meni nedostaje, a ima u svakoj turističkoj ponudi su pješačke staze. Dubrovnik sada ali ni prije nije bio destinacija za mlađe ljude željne provoda. Uvijek je to bila, uvjetno rečeno, bolja klijentela koja je sebi mogla priuštiti kvalitetnije hotele kao što su ovi sada. Znate i sami da Dubrovnik ima 9 hotela s 5 zvjezdica, najviše visokokategornika na razini Hrvatske. TZ kad prezentira Grad onda prezentira baštinu, 60 godina Dubrovačkih ljetnih igara, Festival Julian Rachlin i prijatelji, Filmski festival, Dubrovnik film meeting.

Danas u gradu imate restorane koji imaju uglavnom identičnu ponudu na meniju. TZ je lani platio 15 tisuća kuna samo projekt kojijm je angažirala profesora Žuvelu da složi knjigu recepata iz staroga doba Dubrovačke republike. Tiskali smo menije i molili ih da to uvrste u svoju ponudu, krajni rezultat možete pretpostaviti, vrlo malo ili nimalo.


Darja: Veliki je problem što nismo privlačni mladim ljudima. Upoznala sam dosta mladih koji imaju visoku platežnu moć ali odlaze doma ili negdje drugdje nakon dva do tri dana zbog nedostatka sadržaja i noćnog života.

Jelka: Slažem se nema noćnog života. TZ može isto tako kao i vi skretati pozornost na nedostatak noćnog života. Želimo li vratiti zabavu kao što je nekada bila, da na svakoj teraci svira glazba, što bi bilo u duhu starog Dubrovnika, ili napraviti nešto novo? To je pitanje komercijalnog interesa. Lokalna uprava treba stvoriti uvjete i olakšati nekome otvaranje noćnog kluba. TZ stalno promovira sve pružatelje noćne zabave. Potrebno je razlučiti između onog što bi htjeli domaći, a što ljudi koji dolaze sa strane. Smatram da bi trebali imati jedan veliki disko-klub van grada, ali netko će vam reći i da ga otvorite ne bi dobro radio.

Ljubica: Nije bitan samo disko-klub, bitna je ponuda za sve segmente turista. Bilo to za stariju dobnu skupinu bilo za mlađe koji imaju različite ukuse. Svi ti projekti koji se i donesu odgovornima završe pod tepihom i čekaju neka bolja vremena. Sve je ispolitizirano.

Jelka: Imate veliki broj ljudi u Dubrovniku koji dolazi u paru. Njima je savršeno poći na Bužu i tamo uz piano uživati. To je ideal jer to nigdje nemate i pravi je pokazatelj što je Dubrovnik. Nismo destinacija kao Zrće gdje će se partijati cijeli dan. Daleko od toga da ne bih bila najsretnija direktorica TZ-a u Hrvatskoj da imamo više disko-klubova.

Ljubica: Danas je sramotno što nemamo nigdje žive glazbe i žalosno je reći da su liderstvo preuzeli narodnjaci. Mediteranski grad kao Dubrovnik ima predivnu glazbu od klapa nadalje.

Marijana: U svijetu se najbolje prodaju beach partyji, to je ono što privlači najveći broj mladih. S obzirom da to ne može biti u Starome gradu, Babin kuk bi bio idealan.

Mia: Najveći problem je mentalitet ljudi u gradu. Većina mojih vršnjaka je ograničena isključivo na Stari grad i da im se ponudi nešto drugo radilo bi mjesec dana dok ne bi ispuhalo. Normalno da turist neće poći na Copocabanu ako nema domaćih ljudi. Prvo treba početi to mijenjati jer ideja ima i previše ali uzalud kada ih nitko neće popratiti.

Ljubica: Jako je malo izvornih Dubrovčana. Došlo je puno ljudi sa strane koji su ponijeli svoje običaje. Tako da pravi Dubrovčani moje generacije ni neznaju što su im pravi običaji. Prodajemo, a ne predajemo. Trebali bi predati svoju baštinu nasljednicima jer ćemo u budučnosti biti samo dobre sluge loših gospodara, izgubit ćemo kulturu, tradiciju i običaje.

Marijana: Mislite li da gužve koje se stvaraju dolaskom kruzera narušavaju kvalitetu turizma? Naime, jedne sam godine u kolovozu došla kao turist i kad sam shvatila gužvu nisam ni htjela izaći iz kuće.

Jelka: Netko tko ide na odmor u 8 mjesecu mora znati što ga očekuje. Kruzing turizam je nama došao u trenutku kad smo ga neobično jako trebali. U zadnje vrijeme mi smo kao destinacija dosta toga napravili da bi se poboljšali i definirali kao kruzing grad. Hrvatska je nedavno bila u Malagi gdje je primila nagradu za najkruzing destinaciju. Dubrovnik je treći na Mediteranu, među 10 najkruz destinacija u svijetu. U Španjolskoj smo uvjerljivo i stalno najbolji. Trebamo paziti da ne narušimo taj status koji imamo. Prvenstveno smatram da su te gužve najgore upravo samim gostima s kruzera.



Kenova: Opravdali li Dubrovnik svojom kvalitetom cijenu?

Jelka: U jednom dijelu cijena ne odgovara ponudi, turisti bi trebali dobiti dobru ponudu za svoj novac. Kava koja košta preko 20 kuna na Stradunu mora opravdati tu cijenu od lokacije do posluge, sve. Što se tiče hotela već se postižu niže cijene, to je pravilo tržišta. Vrijednost za novac mora biti i nju ne treba ni spominjati.


Kenova: Kako vidite Dubrovnik za deset godina?

Marijana: Jednako kao sada. Ništa se neće posebno promijeniti.

Darja: Puno priče, malo rada. I ja mislim da se ništa posebno neće promjeniti.

Ljubica: Realno vidim Dubrovnik dosta loše zbog prodaje svih dobara, divlje gradnje i narušavanja održivog razvoja.

Jelka: Voljela bi da uspijemo napraviti iskorak, on ne može biti brz i vrlo je teško to postići. No rad na zajedništvu nam može puno pomoći, samo zajedno možemo nešto promjeniti. Puno malih koraka čine jedan veliki Optimistično gledam na budučnost.