Vjerovali ili ne, u Cavtatu nedaleko od Hotela Epidaurus, svega nekoliko metara od mora počela je gradnja dvojnog turističko-ugostiteljskog objekta. Investitori gradnje ovog objekta su Božo Banović pok. Božo, Ilija Dugandžić i Božo Banović Ivov koji su za gradnju objekta ishodili sve potrebne dozvole koje su postale i pravomoćne.  

U dva tjedna do lokacijske dozvole!

Lokacijsku dozvolu za gradnju sjevernog dijela objekta zatražili su 20. ožujka 2003., a dobili su je u rekordom roku od samo - 14 dana!!! Dozvolu je, kako doznajemo, potpisao protagonist afere Pet zvjezdica Ivo Žeravica, tadašnji pomoćnik šefa Ureda državne uprave u Dubrovniku.
No, kako nam je priopćila Nike Sudarević, v.d. pročelnica Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, na navedenu lokacijsku dozvolu izjavljena je žalba koja je razmatrana kao zahtjev za obnovu postupka, a koji je ubrzo odbijen. Budući da je i Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva odbilo žalbu, lokacijska dozvola postala je konačna 26. lipnja 2003. godine. Na takvo rješenje Ministarstva podnijeta je tužba Upravnom sudu, koja je opet odbijena i to 5. 12. 2008. Po konačnoj lokacijskoj dozvoli 5. studenog 2007. izdana je i građevinska dozvola koju je potpisala Silva Vlašić, sadašnja pročelnica Upravnog odjela za provedbu i izdavanje dokumenata prostornog uređenja i izgradnje. No, kako nam je rekla, ona je 'samo potpisala', a Đuro Bego, nekadašnji voditelj odsjeka za graditeljstvo, također poznat po aferama u toj branši, 'vodio je taj cijeli projekt, no kako ona ne želi u detalje po kojima je donesena lokacijska dozvola'. Istoga dana u 2003. investitori su zatražili i lokacijsku dozvolu za izgradnju južne lamele objekta koja im je, opet, izdana nakon 14 dana, a na prijedlog Općine Konavle, radi upravnog nadzora, cjelokupan prvostupanjski spis dostavljen je Upravi za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva 27. rujna 2004. S obzirom na istek roka od godinu dana za postupanje po pravu nadzora, spis je vraćen prvostupanjskom tijelu. Tako je, sukladno pravomoćnoj lokacijskoj dozvoli 14. listopada 2008. izdana i građevinska. I u posljednja dva mjeseca, kako nam javlja jedan zgroženi čitatelj koji živi u blizini, niknula je dvoetažna zgrada – na samoj plaži. A oznake s popisom investitora i izvođača – nigdje.

Korda nikome nije sudac

Pokušali smo stupiti u telefonski kontakt s Ilijom Dugandžićem, ali bilo je uzaludno, budući da je, čim je čuo da zovemo iz Dubrovačkog vjesnika, na brzinu izustio – nemam vremena i poklopio slušalicu te je ponovne pozive ignorirao. Zašto, pitamo se – budući da prema službenim podacima iz Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, ima sve potrebne dozvole, a prema informacijama iz Općine Konavle platio je i sve potrebne komunalne doprinose. Načelnik Općine Konavle Luka Korda cijeli je slučaj komentirao riječima: „Oni imaju građevinsku dozvolu i platili su sve što treba, a drugo me ne zanima. Ako je sve po zakonu, znači da je u redu, a ako nije po zakonu, postoje građevinske inspekcije“. Upitan je li njemu normalno da netko dobije dozvolu za gradnju mini hotela na samoj plaži i to par metara od mora, Korda nije dao precizan odgovor, tek kratak komentar kako on 'nikome nije sudac' te da je to posao nadležnih službi. Na pitanje poznaje li investitore i odakle su, kratko je odgovorio kako su 'tu iz Močića i kako nisu stranci'. Na niz nepravilnosti kod kojih je nesmetano prošla lokacijska dozvola i to u najkraćem mogućem roku, upozorila je i pročelnica Nike Sudarević koja je komentirala kako su u cijeloj priči glavni krivci 'gospoda koja je izdavala dozvole'. Prema njezinim riječima, inspektori su odmah dan nakon našeg razgovora izašli na teren i sada je 'u tijeku utvrđivanje zakonitosti izdanih lokacijskih i građevinskih dozvola, radi poduzimanja zakonom dopuštenih mjera, a sve u cilju sprječavanja nastajanja štete u prostoru'. Na temelju članka 36. službenog glasnika Općine Dubrovnik iz 1986. godine, a koji je bio na snazi u trenutku izdavanja loklacijske dozvole 2003. godine, stoji kako se u zaštitnom obalnom pojasu nalazi i pomorsko dobro za koje se utvrđuje pojas širine najmanje 6 metara od najviše plime, u kojem nema nikakve gradnje, osim u posebnim slučajevima, kao što su luke i određeni proizvodi, skladišni i turističko-rekreacijski sadržaji. „Međutim, u ovom slučaju pomorsko dobro se nije utvrdilo i dozvole su izdane bez detaljnog plana“, rekla je Sudarević zapitavši se 'od koje su onda točke oni ovo mjerili'.  Kao što je iz cijelog slučaja očigledno, investitori su navedene dozvole dobili 'preko veze'. I dok se ostali godinama i godinama muče da bi dobili dozvolu, ova dvojica su je, doslovno, dobila preko noći. Prvo - u roku od 14 dana, a drugo - u obalnom pojasu gdje je, najmanje šest metara od mora, prema zakonskim propisima Republike Hrvatske zabranjena gradnja. Zbog čega uopće onda imamo zakone ako se oni ne primjenjuju jednako prema svima, pa makar to bili i „naši ljudi iz Močića“?

Dajana Brzica