Ozračje je dosta panično, strah se proširio u hrvatsku dušu. Uza sve nevolje s bjelosvjetskim lihvarima koji ne pokazuju nimalo vjere u potencijale ove zemlje, ispadanje u rukometu od Srbije, svađu sadašnjeg i bivšeg predsjednika, i tako dalje, i tako dalje, ovih dana najveća je trta od sibirske zime. U Hrvatsku je stigao Sibir, bit će, bit će, minus 10, minus 15, možda više, možda manje, čuvajte se, ne izlazite u kratkim rukavima i sandalama bez čarapa, nemojte se praviti važni, sjedite doma, ne putujte nigdje osim ako ne idete na skijanje u inozemstvo. Jer Sibir će kad-tad proći i opet će zasjati sunce nad napaćenom zemljom vrijednih djelatnika. Za utjehu, u Srbiji je puno gore (juhuuuu). Jedan je problem, dakle, uskoro riješen, sad se treba baciti na rješavanje ostatka. Prvi financijaš Vlade Slavko Linić, kažu oni koji znaju, već je snimio stanje, ali teško će ga sunce tu ogrijati. Prozbori jednu, dočeka ga trista i jedna. Pa nije se ova država u znoju i krvi gradila cijelih dvadeset godina da bi sad ispalo kako se na poslu ništa nije radilo, nego spavalo, zapošljavalo bezveze po babi i stričevima, trošilo previše i kralo štoviše. Sve i svi su posloženi baš kako treba, nitko nije višak, dapače, glava se ne diže u državnim službama. Sve zabrinutiji, a rekao bih, i nervozniji Linić (vidjet ćemo koji će od TV- voditelja prvi nastradati) prognozira neku skromnu stopu rasta od kojih 0,8 posto, što je stvarno skromno da skromnije ne može biti. Nije ni završio, a pojavi se u istoj sekundaži neki bljedoliki analitičar jedne od banaka. A ne, ne, neće biti tako super 0,8 posto, bit će puno, puno teže - kaže dečko. Pametni analitičari kažu da kriza povjerenja nosi nizak rejting. Do krize povjerenja dolazi opanjkavanjem cijelih nacija, na primjer, Grci su lijeni, Talijani korumpirani mafijaši, Portugalci lupeži, Balkanci niškoristi i ubojice. Rekla-kazala princip zasad uredno konzumira cijela Europska Unija, uključujući i njezinu najmlađu članicu Hrvatsku. Koji ćemo rejting dobiti, hoćemo li na međunarodnom tržištu biti proglašeni smećem ili ćemo ipak dobiti minus dva pa onda potegnuti novi kredit, s malo višim kamatama, doduše, ali bolje i to nego šaka u glavu, sljedeće godine može biti još i gore. Čini se da je cijeli Stari kontinent upao u škare nekoliko svjetskih lihvara prvoligaša koji državu po državu proglašavaju većim ili manjim smećem i prema tome određuju kamate. Većem smeću veće. Par rejting agencija još uvijek kroji budućnost 400 milijuna ljudi u ovom dijelu svijeta. Tako i onaj naš dečko iz jedne od banaka proturječi potpredsjedniku Vlade, zna on bolje, nije važno što mislite vi, mi smo vlasnici vaše definicije. Zato treba podržati zastupnika Gorana Marića (makar bio hadezeovac) kad kaže da ova država u svojih dvadeset godina nikad nije poslala inspekciju ni u jednu banku te poručuje Liniću da bi najviše uprihodila kad bi se usudila pročešljati banke. Aferim, Mariću.

Ima nekoliko motivacijskih izreka nastalih na narodnoj mudrosti kroz stoljeća koje se citiraju nekome tko zna da nešto mora poduzeti, a najradije ne bi. Preskočit ćemo, nije pristojno, praznički je broj Dubrovačkog. Uglavnom, svi ćemo se vjerojatno složiti da u Hrvatskoj love ima, jedino je malo krivo raspoređena. E, tu treba Linić. Kad smo već kod love, neobično mi je drago što je Sanaderu prošla nogobolja. Odbacio je štap, čilo kroči do suda praćen TV-kamerama. Dođe svaki put kad ga pozovu, ali nema njegova odvjetnika, jer je i njemu u međuvremenu operirana noga. Ima tu nešto s nogama. I glavni Sanaderov sudac Turudić uskoro će operirati nogu. Veći je to misterij od Fimi medije.