Pitanje telefoniranja kojim ćemo ušparati za struju po Čačićevoj preporuci ozbiljno sam shvatila i sad jedino zivkam Elektrojug da im kažem stanje brojila. I Sanitatu za parking pišem poruke, ali sve rjeđe, neka mi oprosti gospar Niko. Sve ostalo, ako baš gori, završavam u dvadesetak sekundi i lažem da mi krepava baterija. Svako malo trčim gledat u brojilo da vidim kojom se brzinom okreće i nikako mi se ne sviđa to što vidim. Opet zovem Elektrojug i objašnjavam im da se moje brojilo pokvarilo. Očitavali su ga nekidan da mi ne bi zabunom naplatili manje po staroj cijeni i meni se čini da su ga nekako ubrzali. Ne žele priznati. Onda po cijeli dan računam kilovate, cijenu i broj impulsa i potpuno smantrana gasim sve što se ugasiti da. Sve više živim u mraku i baš mislim da su svijeće jedno tako dobro i romantično rješenje. S druge strane, klime nisu zdrave i kad počnu vrućine, bolje je napraviti propuh ili poći na Srđ je naš. Ipak, bojim se da neću uspjeti skupiti za struju od neiskorištenih impulsa pa očekujem neku novu Čačićevu ideju, jer onu kako su nam dovoljne jedne cipele nisam razumjela. Što je s hranom? Hrvati ionako previše jedu. Možda nam je šansa u preskakanju obroka. Ručak dva puta tjedno. Večera je ionako nezdrava, jedino nam treba zdravi doručak svaki dan. Jogurt i žitarice. Najbolje one koje sami uzgojimo. I jogurt možemo sami praviti. Dobar je to plan. Ukoliko se Čačić ne sjeti nečeg još boljeg.

Naše tajne službe, ali i ono što se naziva obavještajnim podzemljem, imaju pune ruke posla. Svi su u službi biranja novog predsjednika HDZ-a. Nije to neki problem što su se ljudi angažirali pa vrijedno rade od Istre do Dubrovnika. Ali me muči, tko će to platiti? Velik je to posao. Skoro k'o neka nova radna akcija. Oni koji već primaju plaću u tim službama konačno rade puno radno vrijeme, što je baš hvalevrijedno i možda im pređe u naviku. Raditi. S druge strane, oni iz 'podzemlja' rade isto zato da bi zaradili. Jedino ne znam kako će ih isplatiti ako je Bajić počistio sve crne fondove i sve torbe. Nije valjda da su neki novi agilni dečki opet počeli 'torbariti'?

Tripartitni razgovori o upravljanju zidinama, kako to samo moćno zvuči. To znači da će se dogovarati svi redom, ministarstva, Društvo i Grad kako i na koji način smandrljati gomilu para koja se utrži od zidina. E sad, prijedlog po kojem bi se dio novca ulio u Zavod za obnovu sam po sebi nije loš, no Grad ili Andro kao pregovarač mora biti vrlo oprezan. I vrlo jasno zastupati interese Grada. Zavod za obnovu šezdeset posto je u vlasništvu države (Ministarstva kulture), dvadeset posto vlasništvo je Grada i isto toliko Županije. Što to konkretno znači? Da je Ministarstvo dužno uplatiti šezdeset posto novca koji se priljeva u Zavod. Hoće li Ministarstvo dio novca koji dođe od zidina smatrati svojim udjelom? Budimo realni, država nema niti će ikad uložiti toliki novac u Dubrovnik. Pa ni Županija, zbog čega Zavod jedva životari. Ukoliko bi se od zidina slilo primjerice desetak milijuna, toliko bi morala uplatiti i Županija, dok država mora pljunuti trideset milijuna. Odakle? Ako je Grad jedini koji ima veliki novac koji se slijeva od zidina, onda se mora promijeniti i struktura vlasništva Zavoda za obnovu. Druga je stvar što bi samim time Grad ušparao pedeve koji Društvo mora plaćati Liniću. Grad nema tu obavezu. Sve to samo ako ih Orlić ne istjera sa svog teritorija.

O Ljetnim igrama raspravljalo se u Ministarstvu kulture, ali mi se ne čini da će ministrica kulture donijeti neke ozbiljne pomake u Igre. Koje su takve kakve jesu i odavno već nisu hrvatski kazališni i umjetnički događaj godine. Usprkos nekim sjajnim predstavama. Svi se slažu da Igre trebaju promjene, ali u finalu sve završi na kuloarskim pričama, dok Prlender nastavlja biti jedini i neprikosnoveni. Čovjek za sva vremena. I Biškupiću i Zlatarici. I nitko nema snage reći, dragi moj, svaka ti čast, godinama si radio, napravio puno dobrih predstava, doveo brojne umjetnike, ali vrijeme je da se odmoriš. Vrijeme je za neku novu kreativnost i neke nove ideje. To je posao koji troši i ljude i ideje. Radi Igara i svih nas nemaju pravo prepustiti Igre inerciji. S druge strane, Prlendera su stavili u Nadzorni odbor Lutrije Hrvatske. Što je dobra i bogata firma i znam ih više od nekoliko koji bi se rado 'uvalili' u njihov nadzorni. Je li to neka poruka Prlenderu, umjetničkoj i kazališnoj javnosti ili svima nama? Ili samo i jedino preporuka? Eto vas.