Svjetski poznata grupa Mostar sevdah reunion 4. kolovoza prvi put predstavit će se dubrovačkoj publici. Osmočlani bend koji već dugi niz godina osvaja svjetska tržišta nastupit će u Parku Orsula u sklopu glazbenog festivala. Povodom njihova koncerta razgovarali smo s frontmenom grupe Ilijazom Delićem koji nam je otkrio nešto više o svijetu sevdalinke.
Neki vas nazivaju ambasadorom sevdaha i izvorne glazbe u svijetu.

-Projekt Mostar sevdah reunion krenuo je ujesen 1998. nakon snimanja albuma 1999., a prvi koncerti u inozemstvu počeli su 2000. Od tada pa do danas neprestano smo prisutni na međunarodnoj sceni. Svirali smo posvuda, posjetili smo najveće metropole pa sve da malenih gradova širom Europe i svijeta. Bili smo prvi koji smo iznijeli sevdah na svjetsku glazbenu scenu, pioniri smo i ambasadori naše izvorne muzike, našega grada i naše zemlje. Mi smo svirali na nekim mjestima kamo zasigurno nije kročila ni naša ambasadorska noga.

Što je to sevdalinka?
- Sevdalinka je narodna pjesma koja je potekla iz mahala. Nekad se sevdah pjevao samo u begovskim kućama, jer to je bilo pravo tih ljudi. Kasnije se ta pjesma raširila među narodom pa su se počele komponirati nove pjesme uvrštene u sevdah, a sevdah postaje autohtonom bosanskohercegovačkom pjesmom. Ljudi se varaju kad misle da svatko može to pjevati. Sevdah se pjeva s posebnim gustom, s dušom pa za nju treba posebno raspoloženje. U sevdahu nema današnje poezije ‘sarmu nisi probao’, ‘zoveš me telefonom’, ‘tebe nema’, to je šund koji se ne može uspoređivati sa sevdalinkom. Ali dok živi Bosna i Hercegovina, do tada će živjeti i sevdah, a pošto Bosna nikada neće nestati, ni sevdaha nikada neće nestati. 

Podijelite s nama neko svoje posebno iskustvo.
Ovim se poslom bavim 58 godina. Moje je samo sevdah, iako pjevam bečke, mađarske romanse, španjolske, ruske pjesme, ali i evergrin. Posebno, a i zanimljivo iskustvo doživio sam na švedskom glazbenom festivalu na kojem nastupaju velike svjetske zvijezde. Kad smo ulazili u autobus, trubač B.B Kinga kaže mi; ‘Mujo kuje original džez’. To je znak, bez obzira što je to sevdah, on je to doživio kao džez. Na te riječi samo sam mahnuo glavom jer ja i engleski smo kao Kraljević Marko i atomska bomba. Rijetki su oni koji su doživjeli da BBC snimi o njima dokumentarni film. Medijska kuća BBC odabrala ih je za snimanje svog dokumentarnog filma ‘The Bridge of Bosnian Blues ili Sevdah: The Bridge That Survived’. Film je rađen dvije godine na različitim lokacijama po svijetu, traje 60 minuta i premijerno je prikazan 2005. u Londonu.

Cijeli razgovor pročitajte u tiskanom izdanju Dubrovačkog vjesnika

Belka Elezović