Jedan je Dubrovnik, imamo pravo biti svoji

Dubrovčani nisu Dalmatinci, jednoglasno su se izjasnili gradonačelnički kandidati u televizijskom sučeljavanju pred nedjeljne izbore i time pokrenuli lavinu novih rasprava u kojima se odgovor na ovo pitanje tražio od povjesničara, kulturnjaka, političara i tako dalje redom zanimanja koja imaju što za reći o povijesti i identitetu. Dok se novinar Inoslav Bešker „ne bi opirao da Dubrovčani kažu da su Hercegovci“ jer su mnogi od njih „uspješnije pronosili kulturu Dubrovnika no neki ini našijenci“, književnik Predrag Matvejević mnogo je radikalniji u svojoj ocjeni. Dubrovčane koji se ne osjećaju Dalmatincima proziva kao sljedbenike i njegovatelje četničke teze.- To je jednako apsurdno kao i tvrdnje pojedinih da je car Dušan u srednjovjekovnoj Srbiji bio četnik. Partizansko-ustaško-četnička povijest širi se unazad pa ljudi danas misle kako joj je korijen u srednjem vijeku. To su političke kvalifikacije o kojima je bespredmetno razgovarati – kaže Marin Gozze.- Geografski je vrlo jasno razdoblje kad Dubrovnik nije pripadao Dalmaciji, ali to je vrijeme davno prošlo. Sve se do danas izmiješalo pa je sa svakom sljedećom generacijom pitanje jesu li Dubrovčani Dalmatinci manje važno. Osobno, da bih se politički osjećao isključivo kao Dubrovčanin, onda bi Grad trebao biti politički izdvojen, što nije slučaj. U tom kontekstu, prije se osjećam kao Dubrovčanin Hrvat nego Dubrovčanin Dalmatinac. Kulturno, osjećam se kao Mediteranac – tako se izjasnio Gozze.S. RudinovićCijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Dubrovačkog vjesnika