Agent Udbe i hrvatskih tajnih službi Perković, od milja zvani Lex Perković, obilježio je gotovo cijelu prošlu godinu učinivši sam čin ulaska u EU gotovo spektakularnim. Kako je vrijeme prolazilo, iz dana u dan izlazili su novi i sve brojniji, posebno blagotvorni učinci Lex Perkovića na Domovinu. Za jedne podmukli ubojica, za druge tvorac hrvatskih 'Bondova' i same države, neiscrpna je tema medijskih tekstova i emisija uz obavezne rasprave po kafićima i placama, izazivajući one krasne podjele u Hrvata na naše i vaše koje svaki pristojni Hrvat doživljava i kao egzistencijalno pitanje. Ako je to egzistencijalno pitanje onda je to prije svega i političko pitanje. Barem je tako u svakoj pristojnoj zemlji. I upravo zato glavna tema i vlasti i oporbe je, tko drugi do li Perković. O izručenju rečenog agenta, kao i o tome je li slučaj Perković ušao u zastaru ili nije, odlučivao je Županijski sud u Zagrebu pod predsjedanjem poznatog nam Turudića, koji se potpuno oteo kontroli iako po svemu sudeći ne iz principijelnih već iz osobnih razloga i odlučio da Perkovića treba izručiti. Nema zastare, uz obrazloženje koje može držati vodu jednako kao i ono da ga ne treba izručiti, jer je nastupila zastara o čemu svaki pravni stručnjak, uključujući profesore s Pravnog fakulteta, ima drugačije tumačenje.To je Zokija snervalo do te mjere da je odmah izlanuo kako smo mi neozbiljna zemlja koja ima neozbiljno i loše pravosuđe i isto takve suce koji ne poštuju i ne drže se vlastitih zakona zbog čega imamo pravnu nestabilnost. Ruku na srce, to o pravnoj nesigurnosti su mu brojni Hrvati vlastitim primjerima pravnih golgota koje su prolazili spremni i posvjedočiti i svjedočiti. Što se tiče Karamarka njegovo mišljenje o svemu tome dobit ćemo kad se za to steknu uvjeti ili odmah iza toga. Ipak, takav Zokijev napad na suce i pravosuđe čak ni predsjednik Vrhovnog suda Hrvatin nije mogao progutati pa se požalio kako je to posve neprimjereno petljanje izvršne vlasti u pravosuđe. Siroti čovjek s Vrhovnog suda poslije će se satima morati vaditi i objašnjavati što je točno mislio kad je rekao što je rekao pa je to ispalo malo preoštro reagiranje. Kako god, trakavica se nastavlja pa se nitko više ni ne sjeća onih tristo i pedeset tisuća nezaposlenih i novog Linićevog zaduživanja s kojim se samo preljeva iz šupljeg u prazno. Osim možda onih znanstvenika iz Instituta za financije koji su Liniću poručili da je to što radi potpuno krivo i da se trebao, ako već, zaduživati na povoljnijem, onom azijskom i kineskom financijskom tržištu. Pa ih je Linić prozvao potpunim neznalicama. Znanstvenim neznalicama. Sad je jasno da imamo neznalice na svim područjima zbog čega nam je tako kako nam je. Osim vrsnih znalaca u hrvatskoj Vladi. Zbog čega nam je isto tako kako nam je.Za to vrijeme u Gradu je siječanjsko tupilo, osim radova na cestama zbog kojih se tramakamo okolo naokolo. Ipak, dopala mi se ova privremena varijanta silaska niz Boninovo do Pila i natrag. Brže je i ljepše i otvara nove vizure. Kao nekad davno. Za sad, nađe se i mjesta za parking na Gracu. Kad smo već kod vizura, Grad se promijenio zbog kulisa za seriju Borgia što daje neke zanimljive, drugačije i nove kadrove poznatih gradskih prostora. I makar nema turista opet se nešto događa i vrti. Puno glumaca i tehnike, svi jedu, piju i spavaju, dakle troše u ovom gluhom mjesecu kad nema niđe nikoga. Onda još i honorarčići za stotinjak statista. Događa se, taman do Feste kad opet Grad oživi. Ako ništa, barem za nerviranje svih onih koji jedva čekaju da svi odu i puste ih stat pa da mogu u miru prigovarat kako nema niđe nikoga. Eto vas.Vjera Šuman