Zapažanja jednog američkog novinara o Hrvatskoj

"Ima na Balkanu jedna zemlja, koja graniči sama sa sobom. Gdje žive najljepše žene, a natalitet opada.Gdje nezaposleni najviše rade, gdje na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju. Gdje vlakovi kasne po redu vožnje.Gdje svi igraju nogomet, a pobjeđuju u vaterpolu, rukometu ili tenisu.Gdje svi žure na posao, a niko ne stiže na vrijeme. Gdje osmosatno radno vrijeme traje dvanaest sati.Gdje je zdravstvo besplatno, a liječenje skupo. Gdje su novinari slobodni da napišu što god im se naredi.Gdje je svjetska kriza dobila državljanstvo. Gdje su javne nabave tajne, a državne tajne javne.Gdje se ratovi nikad ne završavaju. Gdje se povijest ponavlja svaki dan.Gdje su najbogatiji oni koji nikad nisu radili. Gdje je strana valuta uzeta za domaću.Gdje ljudi svetkuju, a psuju Boga. Gdje pametne zbog nerazumijevanja proglašavaju luđacima, a luđake sposobnima.Gdje nepismeni pišu povijest. Gdje su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje.Gdje vlast prezire građane kao neželjene svjedoke. Gdje se živi od budućnosti, jer na sadašnjost nemaju pravo.Gdje se svako svakome smješka, a nitko nikome ne želi dobro. Gdje sudski postupci traju duže od života.Gdje su samo poplave način navodnjavanja zemljišta. Gdje prizivaju diktatora, a demokraciju smatraju porezom na budale.Gdje smatraju da će zemlja više napredovati ako što više nazaduje. Gdje nisi normalan, ako ne poludiš.Gdje živiš samo zato da bi umro.Gdje je vrijeme beskonačno, a glupost besmrtna ..."