Brandenburški koncerti u Kneževom dvoru

Četvrti koncert na 65.Dubrovačkim ljetnim igrama održan 17.srpnja u Kneževom dvoru, sadržavao je glazbeni stil koji je gospodin Mladen Tarbuk, direktor glazbenog programa Igara, istakao kao ovogodišnju okosnicu, a to je barok. Njemački barok predstavljen je glazbom J.S.Bacha, velikana ne samo tog razdoblja. U obilju instrumentalne Bachove glazbe nije se lako odlučiti koju partituru odabrati za izvedbu. Bachov orkestar Leipziškog Gewandhausa osnovan je 1962.godine u gradu u kojem je Bach boravio od 1723. pa do 1750.godine, do svoje smrti. Ovom prigodom Orkestar je izveo svih šest Brandenburških koncerata. Ta je koncepcija jasna i dobrim dijelom osnovana, međutim, nosi faktore ozbiljnog rizika. Jer, ako unaprijed zbrojimo svu njihovu minutažu doći ćemo do trajanja od preko dva sata i to samo glazbe. Ne računajući pljesak, ulaske i tehničke promjene. Odgovora li takav program ljetnom festivalu kakve su Igre i publici koja ga posjećuje, ili je primjereniji nekom glazbenom skupu ili manifestaciji koja ima specijalizirane i stilske i programske odrednice, prosudite sami.Članovi Bachovog orkestar su ujedno i članovi čuvenog Gewandhaus orekstra iz Leipziga. Radi se o tijelu čijem sastavu odlično odgovara Knežev dvor. Brandeburški koncerti nastali su na narudžbu grofa Brandenburga a tipa su concerta grossa. Svaki od njih ima različit sastav izvođača, gudači i čembalo su u svakom broju, a u pojedinima i korna, oboe i flaute. Iako se unaprijed govorilo o glazbenoj senzaciji, ne možemo baš reći da je učinak odgovarao takvoj najavi, pogotovo ne u prvom dijelu večeri kada smo čuli Prvi, Peti i Četvrti koncert. Razrađenom i uigranom muziciranju, pored sitnih nepreciznosti u prve dvije skladbe, zapravo je najveći neprijatelj bio već spomenuta glomaznost programa.Jer, riječ je o odličnim sviračima koji odišu entuzijazmom i angažmanom. Matematička preciznost Bachove glazbe oplemenjena je mekanim i suptilnim tonom. Najuzvišeniji trenutak izvedbe bio je glazbeni dodatak, čuveni Bachov Air iz Suite br.3 u D-duru. Postignuta je zaista božanska interpretacija u odmjerenom tempu i nekakvom treperavom suzvučju instrumenata. Posljednji pljesak publike prolomio se davno nakon ponoći. No, ni na licima ni u sviranju članova Bachovog orkestra nije se osjetio ni zamor ni posustajanje nego veselje i zahvalnost. Sanja Dražić