Škare-Ožbolt: Odluka je dobar temelj za rješenje pitanja uvođenja ćirilice u gradu Vukovaru

Ustavni sud RH svojom je Odlukom kojom obvezuje Gradsko vijeće Grada Vukovara da u roku od godine dana od objave ove Odluke u "Narodnim novinama“ u Statutu grada uredi uvođenje dvojezičnosti de facto otvorio prostor za jedino politički razumno i prihvatljivo rješenje uvođenja dvojezičnosti a to je da hrvatska Vlada donese zakon o posebnom statusu grada kojim bi se uredilo pitanje odgode uvođenja ćirilice.Odluka Ustavnog suda br: U-VIIR-4640/2014., od 12. kolovoza 2014. kojom se referendumsko pitanje predloženo u zahtjevu za raspisivanje referenduma Građanske inicijative "Stožer za obranu hrvatskog Vukovara odbija jer nije u skladu s Ustavom, bila je očekivana.11. studenog 2013., kada je Stožer za obranu Vukovara javno objavio referendumsko pitanje zaključila sam kako pitanje nije dobro formulirano jer je ograničenje službene uporabe manjinskog jezika i pisma proširilo na državnu upravu i pravosuđe i to za cijelu Hrvatsku a da za takvo „…generalno povećanje praga na cijelom državnom teritoriju…..ne postoje relevantni i dostatni razlozi.“ (točka 14.1. Odluke US br: U-VIIR-4640/2014.). Iako Okvirna konvencija o pravima nacionalnih manjina i brojni drugi dokumenti Europske unije nigdje izričito ne određuju potreban prag za pravo na uvođenje manjinskih jezika a niti izrijekom brane izmjenu istog, činjenica je da se RH u Ugovoru o pristupanju Europskoj uniji obvezala na „produbljivanje zaštite manjinskih prava“ te se podizanje praga zastupljenosti nacionalne manjine na 50 +% nikako ne bi moglo smatrati unaprjeđivanjem manjinskih prava, štoviše u budućnosti bi se moglo pokazati ograničavajućim za postizanje prava manjina.Bez obzira na referendumsko pitanje smatrala sam da referendum nije potreban jer korištenje dvojezičnih natpisa na javnim ustanovama nigdje u Hrvatskoj nije problem osim u Vukovaru.Ovakav stav potvrdili su i rezultati ankete Instituta "dr. Ivo Pilar" provedene na reprezentativnom uzorku od 1000 hrvatskih građana na 143 lokacije, objavljeni u srpnju o. g. prema kojima se 34 % građana izjasnilo da pitanje manjinskih prava ostane uređeno kao i do sada, odgovor nije znalo njih 25,7 % a 20,2 % ispitanika ne bi izašlo na referendum. S druge strane, protiv dvojezičnih ploča u Vukovaru izjasnilo se 64,4 % ispitanika, od čega 38,3% za trajno a 26,1% za privremeno izuzeće Vukovara od uvođenja ćirilice. Iz navedenog je razvidno da hrvatskim građanima nije problem pitanje praga nego isključivo uvođenje ćirilice u Grad Vukovar.Ustavni sud RH svojom je Odlukom kojom obvezuje Gradsko vijeće Grada Vukovara da u roku od godine dana od objave ove Odluke u "Narodnim novinama“ u Statutu grada uredi uvođenje dvojezičnosti de facto otvorio prostor za jedino politički razumno i prihvatljivo rješenje uvođenja dvojezičnosti a to je da hrvatska Vlada donese zakon o posebnom statusu grada kojim bi se uredilo pitanje odgode uvođenja ćirilice odnosno da se ono provodi postupno, u zavisnosti s postignutim stupnjem normalizacije života. Predstavnici srpske nacionalne manjine i predstavnici hrvatskih građana grada Vukovara trebaju pružiti maksimalnu potporu Vladi za realizaciju tog plana, bez da unaprijed licitiraju s bilo kakvim rokovima. Ovdje treba naglasiti kako su mišljenja pojedinih političara kako bi takav status ''zamrznuo'' razvoj Vukovara apsolutno neutemeljena jer kvalitetan suživot i život jednog grada garantiraju zadovoljni ljudi, ljudi koji imaju posao i mladi koji u ostanku u gradu vide perspektivu.U dijelu Odluke gdje propisuje da državna nadležna tijela do donošenja izmjena i dopuna Zakona o upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina ne smiju provoditi taj zakon na području Grada Vukovara uporabom prisilnih mjera Ustavni sud potvrdio je stav kojeg sam od prvog dana nasilnog uvođenja ćirilice u više navrata javno isticala a to je da se odluke o dvojezičnosti ne mogu provoditi „na silu“ bez da se uzme u obzir specifičan položaj Grada Vukovara kao simbola otpora i tragičnoga stradanja Hrvata za vrijeme velikosrpske agresije. Od posebne je važnosti dio iz Odluke Ustavnog suda koji propisuje da su način i rokovi provedbe dvojezičnosti isključivo u ingerenciji lokalnih vlasti (točka 30.2.:„ Pod "načinom njihova ostvarenja odnosno primjene" razumije se i mogućnost propisivanja prikladnog vremenskog okvira unutar kojega će pojedina odredba statuta stupiti na snagu.“ ).U svojoj Odluci Ustavni sud se čak dva puta referira na Članak 8. Ustavnog zakona o pravima manjina te time naglašava njegovu relevantnost u kontekstu pitanja procesa obnove povjerenja i (su)života koje, zbog svoje kompleksnosti, zahtijeva ne samo doslovno čitanje zakonskih paragrafa nego sagledavanje šire slike odnosno razumijevanje „duha zakona“. Svaki zakon, pa i onaj manje dobar, ima za cilj pozitivan ishod i korist za društvo ili širu zajednicu, a ne destrukciju. Na žalost, nerazumijevanje trenutačne Vlade - smišljeno ili ne – čitave problematike oko uvođenja dvojezičnosti te selektivno čitanje zakona dovelo je upravo do destrukcije a posljedično i do značajnog urušavanja do danas postignutih rezultata mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja.Stoga držim kako ova Odluka Ustavnog suda predstavlja dobar temelj za rješenje pitanja uvođenja ćirilice u gradu Vukovaru i to na najbolji mogući način, kako za građane srpske nacionalne manjine tako i za hrvatske građane.Saborska zastupnica Demokratskog centra (DC)Vesna Škare-Ožbolt