StoryEditorOCM
KulturaBALET «OPASNE VEZE» - OSVRT SANJE DRAŽIĆ
Vrhunska baletna večer izrazitog dramskog naboja
21. kolovoza 2014. - 12:15
140860088965._DLJI_-_PREMIJERA_OPASNE_VEZE_20.08.2014._BY_ZT_-_2
Slušajući i gledajući glazbeni dio 65. Dubrovačkih ljetnih igara koje su, eto, već pri kraju, zaista smo rijetko osjetili da je neki koncert ili glazbeni projekt ( a možda i dramski?) smišljan upravo za Dubrovniku. Odnosno da su izvođači dok su birali program i njegov redoslijed isključivo ( ako i uopće!) mislili na Igre, na Dubrovnik, na njegovu publiku i na prostor u kojem će se izvedba održati. Tim više nas je potpuno pozitivno pomaknuo i emotivno dotakao, ganuo i potresao neobarokni balet «Opasne veze « u izvedbi baletnih solista i ansambla Slovenskog narodnog gledališča iz Maribora. Ne samo zato što se njegova praizvedba dogodila u Dubrovniku što znači da se ne radi o reprizi s nekih drugih festivala ili nečijih kazališnih sezona, već isključivo zato što se prostor na Boškovićevoj poljani potpuno suživio sa sadržajem djela koje je predstavljeno na vrhunski način. Neobarokni balet po motivima de Laclosovog romana Opasne veze, prvi je balet u povijesti nastao za Igre i zaista predstavlja vrijedno ovogodišnje ostvarenje gotovo na začelju festivala. Režiju i koreografiju baleta potpisuju Valentina Turcu i Leo Mujić, scenograf je Ivan Kirinčić, kostimograf Alan Hranitelj i oblikovatelj svjetla Aleksandar Čavlek. Djela baroknih majstora J.S.Bacha, T.A.Vitalija, G.F.Händela i A.Vivaldija te suvremenih M.Richtera i K.Jenkinsa za glazbenu podlogu odabrala je Valentina Turcu.Penjući se 20.kolovoza prema Boškovićevoj poljani, publici je pogled uglavnom bio upućen prema nebu jer do posljednjeg trenutka nismo znali hoće li nas kiša iznenaditi ili ne. Međutim, vjetar koji je puhao, zanimljivo je pripremao atmosferu budući da se poigravao s ogromnim bijelim zavjesama kojima je podij bio i uokviren i natkriven. Njihovo je micanje stvaralo napete ritmove otkrivajući i sakrivajući dijelove pozornice u kojima će se kasnije smišljati i dogovarati spletke, zamke, intrige, u kojima će netko biti zaveden, na trenutak voljen, netko povrijeđen a nitko ustvari sretan. Četiri potpuno jednake baršunaste salonske ležaljke boje šampanjca koje su se u nekim trenucima pretvarale u ložnice ili mjesta za intimnu ispovijest, jedini su scenografski elementi nad kojima se lagano njihao raskošni luster. Sve okolo je bilo bijelo i prozirno. Tako da su se na svim okolnim zidovima projicirale sjenke izvođača dodajući cijeloj priči koja ima puno slojeva, i dodatni, nadrealni! Raskošni i živopisni kostimi koji su i bojom i odabirom tkanine također sugerirali nečiji karakter, lijepo su kontrastirali toj bjelini. Međutim, najvažnija je bila ekspresivnost izvođača. Kombinirajući klasični balet sa suvremenim, plesači su ostvarivali sugestivne trenutke koje je publika pratila u jednom dahu. Izrazi lica, neusiljena gluma i jasnoća pokreta, pametno korištenje prostora i mimo scene, baletu su dali izuzetnu dinamičnost. Njegov sadržaj pričao se odmjerenim hodom s točnim izmjenama ritma stvarajući fascinantno osmišljen spoj prostora i igre. U nizu odličnih likova, ipak se ističu nositelji glavnih uloga, Anton Bogov ( Vicomte de Valmont ), Jelena Lečić ( Marquise de Merteuil ) i Catarina de Meneses (Madame de Tourvel) . Međutim, bez podrške jednako uspješnih ostalih trinaest kolega (Matjaž Marin, Tijuana Križman Hudernik, Sergiu Moga, Tanja Baronik, Sytze Jan Luske, Olesja Hartman, Evgenija Koškina, Asami Nakashima, Ines Uroševič, Yuya Omaki, Gaj Žmavc, Filip Jurič, Matevž Biber), balet «Opasne veze» ne bi bio otpraćen ovacijama. Zaista moramo zahvaliti svima koji su na bilo koji način sudjelovali u njegovom ostvarenju, ali prvenstveno šesnaesteročlanom ansamblu i autorskom timu na čelu s Valentinom Turcu i Leom Mujićem. Jer, svi oni su na sat vremena Dubrovniku pružili osjećaj koji je nekada trajao 45 dana. A to je da Dubrovačke ljetne igre nisu nečija usputna stanica već posebni festival na kojem se nižu jedinstvena i izvanserijska umjetnička ostvarenja.Sanja Dražić