Imaju potpuno pravo žitelji Bosanke kada kažu da su, barem kada je u pitanju cesta koja sa magistrale vodi do Srđa, zaboravljeni od gradske vlasti. Ili bolje rečeno gradskih vlasti. Jer uska vijugava cesta prema Bosanci, u naravi karavanski put kojim se ne mogu mimoići ni dva Smarta, nije problem od jučer. Zato su u obranu žitelja Bosanke najmanje pozvani gradski hadezeovci. Godinama su vladali Dubrovnikom, nebrojeno puta su zamoljeni da riješe cestu prema Bosanci, a po tom pitanju nisu napravili ama baš ništa. Nakon njihove gradonačelnice, njezinih zlatnih skalina i zahoda i skupog uređenja gradonačelničkog ureda, odakle im uopće pravo spominjati tuđicu "celebrity". Uostalom Dubrovnikom vladaju i sada. Preko svoga predsjednika Gradskog vijeća Nika Bulića. Bosanka je naselje koje se nalazi u administrativnim granicama Grada Dubrovnika. Jednako kao što su to kotari Grad, Ploče, Lapad …… Njegovi stanovnici uredno plaćaju sve gradske pristojbe. Jednako kao Lapađani, Gružani ili Mokošani, ili žitelji glavice Babin kuka koji su nedavno o trošku Grada dobili novu široku prilaznu cestu. Jesu li baš oni razlog gradnji te ceste ili neki budući javni, a možda i privatni projekt na najvišem vrhu Babina kuka, teško je reći. A i nevažno je jer su cestu s nogostupom i javnom rasvjetom, kojom bez problema prometuju i najveći autobusi, dobili. Stoga je vrlo neumjesno, da ne upotrijebimo kakvu drugu riječ, od gradonačelnika Andra Vlahušića da Bosančarima spočitava da bi jeli meso dok drugima ostavljaju kupus. Proširenje ceste prema Bosanci apsolutno nema nikakve veze sa lovom koja se na Srđu i Bosanci vrti na privatnom vlasništvu. Na žičari, na kafiću, na restoranima, na apartmanima, a na kraju možda i na budućem golfu. Uostalom, sva ta lova tek je kap u moru koliko se zaradi unutar gradskih zidina. A logikom gradonačelnika Vlahušića, da Grad ne treba graditi infrastrukturu tamo gdje privatnici vrte novac, ispada da iz gradskog proračuna niti jedne jedine lipe ne bi trebalo uložiti u ono najvrednije što Dubrovnik ima. U povijesnu cjelinu.Jer pored tolikih privatnih restorana, kafića, suvenirnica, trgovina, pored tolikog golemog biznisa koji se vrti unutar zidina, zašto bi Grad Dubrovnik održavao primjerice Stradun? Pukne kamena ploča, pa lijepo gospar Ivo, naš dožupan Obuljen, Mato Đurović ili primjerice vlasnici La Bodege pozovu majstore i plate popravak. Zašto smo plaćali asfaltiranje Masarykova puta kada tamo žive hoteli? Dubrovnik Palace i Hoteli Maestral. Cestu su asfaltirati valjda trebali Lukšići i država, vlasnici tih hotela u kojima se vrti nevjerojatan novac. Jednako tako, rekonstrukciju prometnice iza robne kuće nikako nije trebalo financirati iz gradskog proračuna. Po gradonačelnikovu odnosu prema Bosanci, platiti su trebali vlasnici Robne kuće Minčeta u kojoj se vrti novac. Ili Atlantska koja je time dobila tiho dvorište iza svoje nove stambeno poslovne zgrade. Dobar su primjer i novi nogostupi. Širi i ljepši. Na Vojnoviću to su valjda trebali platiti vlasnici trgovina, kafića, restorana, privatnici. Jer ispred njihovih je vrata. Mogli bi tako nabrajati primjere unedogled. No, zna se što je komunalna infrastruktura, zna se što je obveza Grada, a što je obveza privatnog investitora. Njegovo je platiti komunalnu naknadu, a gradsko je da se s tim novcem pobrine za infrastrukturu. Kako u Lapadu, Gružu, Mokošici i Gornjim selima tako i na Bosanci, u Zatonu ili Orašcu.Anton Hauswitschka