Publika opčinjena nastupom Dubravke Tomšič

Koncerti ciklusa «Dubrovnik u pozno ljeto» najavljeni za prošli tjedna nisu imali sreće zbog loših vremenskih uvjeta. Onaj od četvrtka je otkazan dok je publika - iznenađena olujnom kišom - već čekala ispred vrata Kneževoga dvora, a onaj od petka je održan u Katedrali. Takva gruba iskustva vezana su uz činjenicu da Dubrovnik nema prostor u kojem bi se koncert iz otvorenog prostora mogao u posljednjem trenutku preseliti u neku dvoranu. A problem je tim veći ako je solist klavirist. No, sredina rujna donijela nam je lijepo vrijeme pa je nastup umjetnice Dubravke Tomšič imao gotovo idealne uvjete. Napomenimo kako je Knežev dvor bio prepun publikom čime je stvorena slika koja nadmašuje one u jeku Igara i u najboljim sezonama. Takva atmosfera je sigurno poticajno djelovala i na solisticu Dubravku Tomšič, dirigenta Christopha Campestrinija te članove Dubrovačkog simfonijsog orkestra.Nastup solistice bio je okviren dvjema simfonijama što i nije baš uobičajeni raspored. Tako smo na početku čuli Schubertovu Simfoniju br.3 u D-duru kojoj je na trenutke nedostajalo jasnijeg prožimanja dionica i povezanosti. Dubravka Tomšič je izvela Chopinov Andante spianato i veliku briljantnu polonezu op.22. Njeno sviranje je Dubrovnik podsjetilo na dane u kojima se nečija interpretacija dugo pamtila a kasnije prepričavala istim žarom kojim se pratio sam nastup. Dakle, da ne nabrajamo sve detalje koji su sviranje Dubravke Tomšič učinili vrhunskim – jer to bi bilo i suvišno i teško – dovoljno je reći da je postignut osjećaj uzvišenog trenutka koji se penje do ganuća i beskrajne zahvale. Energija njezinog odnosa prema instrumentu i djelu postiže gotovo nadnaravnu cjelovitost koja se izdiže i iznad epiteta «izuzetan». To je posebna kategorija koju vezujemo uz malo glazbenika. A njena jednostavnost nastupa i osmijeh koji je uputila u sve dijelove Kneževog dvora dodatno su pojačali kompletnost ovog iznimnog umjetničkog događaja. Publika se, kao opčinjena, u isti čas podigla na noge i gromoglasnim pljeskom i povicima «Bravo!» nagradila maestralnu izvedbu. Napomenimo kako je svaki susret s Dubravkom Tomšič i poseban i duboko dojmljiv. Orkestar je pod Campestrinijevom rukom bio dobra pratnja, a kao uspješan interpret pokazao se i u drugom dijelu večeri kada smo čuli Haydnovu Simfoniju br.104 u D-duru zvanu «Londonska». Stoga bismo pretposljednji nastup Dubrovačkog simfonijskog orkestra u ciklusu «Dubrovnik u pozno ljeto» mogli okarakterizirati kao snažan umjetnički doživljaj. S.Dražić