Lopudska sirotica prolazi kroz tešku financijsku krizu

U dubrovačkom Arhivu čuva se dokument koji potvrđuje da nisu sve legende izmišljene, nego da su neke od njih, kao ona iz 1483. godine, utemeljene na stvarnom događaju. Legenda o zabranjenoj ljubavi iz 15. stoljeća istinita je priča na čijem dugometražnom uprizorenju u animiranom filmu radi redatelj i scenarist Roland Peharec.Zašto je trebalo toliko dugo da nađete glavnu glumicu?Potraga za glavnom junakinjom je trajala godinu dana. Raspisali smo natječaj, prijavilo se 600 kandidatkinja. Priča sa Daisy je zapravo strašno simpatična i jedna od onih divnih koje gledamo u hollywoodskim filmovima. Nadam se da će priča sa našim filmom teći podjednako kao i sa pričom glavne glumice. Daisy se javila na natječaj za suradnike u marketingu i kad je krenula moja prezentacija o tome što se ustvari očekuje od budućeg suradnika, Daisy koja je bila nasuprot mene, okružena ostalim kandidatima je imala ogromne oči, a nad glavom bi joj bio, da je ovo strip, mjehurić – 'Što ja ovdje radim, zaboga?'. Nakon što je prezentacija završila, rekao sam joj da ostane još desetak minuta, ništa joj nisam otkrivao već je zamolio da dođe za tjedan dana. Voditeljica produkcije Ina Alavanja je osoba koja zna aspolutno sve što i ja o poslu, ali nisam joj rekao ništa o Daisy, a mi smo na tom sastanku pričali o marketingu i nakon deset minuta Ina je rekla: 'Pa ona je Mara!' Podjednako je osjetila ono što sam i ja kada je Daisy ušla u taj prostor.Kako ste se odlučili baš za lopudsku siroticu?Onaj dio povjesničarskog crva u meni i čovjeka koji bi volio zabilježiti sve u ovoj jadnoj i napaćenoj zemlji, gdje je to nemoguće napraviti, ja bih na gomilu stavio i druge legende i samo bih ih štancao jednu za drugom. Lopudska sirotica je refleksija osamdesetih godina, igrao sam tu predstavu na Dubrovačkim ljetnim igrama i od tada je nosim u sebi. Kako se moj životni put promijenio, odabirom da se posvetim animiranom filmu imao sam potrebu ispričati još jednom tu priču u mediju koji je meni blizak.Stvara li Vam pritisak što film nazivaju 'filmom desetljeća'?Nimalo, ja sam uvjeren da je ovo film i ne samo desetljeća. Animirani film je faktor dugovječnosti, ja sam odrastao uz Tom & Jerryja, tako će odrastati jednoga dana i naši unuci. Animirani film sam po sebi garantira da će proizvod trajati bitno duže od igranog filma. Vjerujem da će trajati bitno duže i da će taj epitet biti dugotrajniji od deset godina. Alan Bjelinski je napisao najljepšu glazbenu temu koju ste ikada čuli u hrvatskoj kinematografiji. Teško da će netko tako skoro biti u mogućnosti i sposobnosti preskočiti tu granicu koju ćemo mi postaviti. Letvicu smo postavili previsoko, i ja sam tu letvicu zapravo gradio cijeli svoj život.U kojoj ste fazi s filmom?U tužnoj. Premijera je najavljena za 2016., ali to je totalno propalo. Nismo miljenici onih koji bi trebali brinuti o tome. Priča o poticanju projekata koji se bave očuvanjem nematerijalne baštine je zaista samo priča. Društvu prijatelja dubrovačkih starina smo se prvo obratili i oni su nas odbili, malo me to ubolo u srce. Ljudi koji imaju mnogo novca nas šutiraju, a oni koji nemaju oni nam ipak pomognu. Izašli smo na dubrovački natječaj, gdje niti jednom stavkom nisu naveli sufinanciranje filma. Za Dubrovnik smo oni iz Zagreba, za Zagreb smo oni što snimaju o Dubrovniku. Još pola godine dajem priliku Hrvatskoj, nakon toga pakiramo kompletan projekt, što napravimo do tada u krajnjem slučaju će biti dovoljno da pokažemo nekome vani, ali tada taj film se više definitivno neće zvati Legenda o lopudskoj sirotici. Jednom riječju, neću spomenuti Lopud, ni Dubrovnik, ako treba preselit ću ga na Madagaskar.Što mislite, zašto on nije plivao? Činjenica je da ljubav ne poznaje granice, u ovom slučaju ljubav je očito bila malo jača s ove druge strane. On nije plivao, on je čekao. S druge strane odabrao je benediktinski samostan, povijest ne bilježi je li to bio njegov odabir ili je on tamo protjeran. U ime ljubavi on je bio spreman na samotni život i kada se Mara utopi on ostaje sam do kraja života.Daisy kao Lopuđanka MaraDaisy Osmičević ima 25 godina. Nije obrazovana glumica, ali cijeli život i kroz osnovnu i srednju školu je bila u dramskim sekcijama, tako da ima iskustva s glumom. Išla je u osnovnu glazbenu školu, svira gitaru i žonglira s vatrom.Kada ste čuli za legendu?Nisam prije znala za legendu, kao i nažalost većina građana Hrvatske. Meni se na prvih par pročitanih redaka odmah svidjela i htjela sam biti dio tog projekta.Biste li Vi danas učinili isto za ljubav kao što je Mara tada napravila?Kada se zaljubim i kada osjetim da je to prava ljubav spremna sam učiniti jako puno da se odnos održi dalje. Tako da mogu razumjeti zašto je to radila i poistovjetiti se s likom, znam da joj to nije bilo teško.Što točno Vi radite s obzirom da je ovo animirani film?Stvar je u tome što je ovo hiper-realni animirani film, i sve što ja radim Rolando snima, koristi se posebna tehnika, do sada još neviđena u Hrvatskoj. Ljudi još nisu svjesni veličine projekta i tehnike kojom se to radi, i toga od koje će to važnosti biti kasnije kada se projekt stvarno realizira.ts