Tko bi rekao da će iz referendumske tvornice Željke Markić izaći nešto dobro. Njezin projekt o promjeni izbornog zakona, kojim bi se uz niži izborni prag od tri posto te preferencijalno glasovanje na idućim parlamentarnim izborima uvalila u Sabor, krenuo je u jednom sasvim dobrom pravcu. Onom ka preferencijalnom glasovanju. Naravno, izborni prag od tri posto, a time i ulazak Željke Markić i njoj sličnih u Sabor, ostat će tek pusta želja. No, zahvaljujući njezinoj ambiciji danas smo korak do novih izbornih pravila u kojima ćemo birati prije svega ljude koji će nas zastupati. Kako u Saboru tako i na lokalnoj razini. Naravno, uvijek će se dogoditi da se provuče netko poput Željkinog imenjaka. Željka Keruma. Koji u Sabor ne dolazi, ali plaću prima. Nije Željkin imenjak jedini koji prima plaću za nerad u Saboru, no postao je simbol niskih grana na koje je pala hrvatska politika. Nižih i od nacionalnog bruto društvenog proizvoda. A to je doista teško nadmašiti. Veliki politički igrači, SDP i HDZ, nikad ne bi pristali na preferencijalno glasovanje da nije bilo Željke Markić. Žena je skupila oko 350 tisuća potpisa i to bez podrške hadezea i političke desnice. Samo joj je pomogao Milan Bandić. Ta brojka vjerojatno nije dovoljna za raspisivanje referenduma, no dovoljna je da pokaže kako narod 'diše'. A narodu je dosta da o njegovoj sudbini odlučuju oni poput Željkinog imenjaka kojeg narod apsolutno ne zanima. Prepoznao je taj trend prvi Ivo Josipović. Njemu izmjene izbornog zakona apsolutno ništa ne bi značile s obzirom da su izbori za predsjednika države ionako personalizirani. No, Josipović je u predizbornoj kampanji, a naklonost 350 tisuća birača, i to desne orijentacije bliskih svemu onome što predstavlja Željka Markić, prilika je koja se ne propušta. Ali to nije sve. Time bi mogao dobiti i nusproizvod. Mogućnost da sa političke scene nestanu dvojica političara koje predsjednik ne može ni 'upengane'. Svoga stranačkog predsjednika Zorana Milanovića i prvaka hadezea Tomislava Karamarka. Obojicu 'upengane' ne može ni narod, pa kad se bude biralo po imenu i prezimenu teško da će taj dvojac do Markova trga. E sad, kad je Josipović, kojeg narod ipak još uvijek uvažava, podržao preferencijalno glasovanje, Milanović nije imao druge nego da i SDP krene u tom smjeru. Inače bi ispalo da se boji. Uz to, esdepeovci su vjerojatno shvatili da bi novim pravilima napunili birališta na koja izlazi sve manje birača. Dosadašnji apstinenti dobili bi motiv za izlazak na izbore. A to su glasovi mladih koji su ljevici uvijek nedostajali.Da se boji ne smije pokazati ni Tomislav Karamarko. Pa je već okrenuo ploču pričajući okolo da HDZ nikada nije bio protiv preferencijalnog glasovanja. Istina ni on, ni nitko od hadezeovaca to nije rekao. Ali nikad nisu ni rekli da su za. Po svemu sudeći već do kraja godine imat ćemo novi zakon o izborima s preferencijalnim glasovanjem i to ne samo za parlamentarne već i za lokalne izbore. Pa će nam i prijevremeni izbori u Dubrovniku, ako se ekipa drugačije ne dogovori, biti jako zanimljivi. Bude li se zaokruživalo ime i prezime, teško da će u vijećničke klupe ponovno sjesti mnogi od onih koji danas u njima sjede. Ili koji su donedavno sjedali. Svoje mjesto u vijećnici više neće dobiti politički konvertiti kojih smo se nagledali preko svake mjere. Ni oni koji su svoj glas oplodili direktorskim foteljama, nadzornim odborima i upravnim vijećima. Ni oni kojima je stranački interes važniji od javnog. Pa ni oni koji čak ne znaju ni pročitati naručeno vijećničko pitanje. Živjela Željka!Anton Hauswitschka