Gradonačelnik Metkovića Božo Petrov neki se dan pred studentima dubrovačkog Sveučilišta pohvalio da ga prisluškuju. Kaže, svako jutro pozdravi smjenu. Valjda mu nitko nije rekao da to sada rade kompjutori, a ne agenti sa slušalicama na ušima. Ma nije važno. Njega to veseli. Jer prisluškivanje je sada 'IN' u Hrvatskoj. Ako te ne prisluškuju, znači nisi važan. Trenutno su uz Petrova u Hrvatskoj važni i branitelji. I njih prisluškuju. Tako kaže predsjednik Udruge stopostotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida (HRVI) I. skupine Domovinskog rata Đuro Glogoški. Nije samo jasno prisluškuje li se samo njega i one koji prosvjeduju pred svojim Ministarstvom ili svih pola milijuna branitelja. Važan je i predsjednik HHO-a Zvonimir Čičak. Otkad se rodio. Njega, kaže, prisluškuju cijeli život. Bubicu su tajne službe, ondašnje službe OZNA koja sve dozna, ubacile valjda u njegovu kolijevku. Da su onda imali tehnologiju kakvu imaju danas, bubica bi se našla i u Čičkovoj čuči. Jer iz jutra se poznaje dan. Kada se Petrov pohvalio da ga prisluškuju mnogi su se nasmijali. Jer kao zašto bi njega prisluškivali? Pa u dvije godine vratio je dio duga koji mu je ostavio Jambo. Novac je namaknuo smanjivanjem plaća sebi i čitavoj gradskoj upravi. Nije neka lova, ali je simbolična gesta koju su već davno trebali napraviti ovi naši iz Vlade i Sabora. Zato ga i prisluškuju. Da vide kakve efekte to ima. Ako ipak odluče da sebi smanje plaće. Tako svako jutro premijera Zorana Milanovića na stolu dočeka transkript razgovora Boža Petrova od prethodnog dana. U sivoj fascikli s logom SOA-e u lijevom kutu i naznakom 'STROGO POVJERLJIVO/ Božo Petrov, gradonačelnik Metkovića' pripremljeno je izvješće. Premijer otvori fasciklu i čita: 'Razgovor je započet u 10,20 h. Poziv je uspostavljen između mobilnih uređaja pod brojevima 09XXXXXX koji koristi gradonačelnik Metkovića Božo Petrov i 09XXXXX kojeg koristi njegova supruga. Gradonačelnik: 'Alo, ženo, ja sam. Ma slušaj, ovdje smo zatekli gomilu dugova. Jooooj, Jambo je ostavio milijune neplaćenih računa. Ima tu još svega i svačega. Grad će bankrotirati. Supruga: Što je mene briga za to. Lijepo sam ti rekla da se okaniš politike. Ali ti ne. Moraš ti po svom! I sad mi kukaš. E pa nemoj mi kukat. Kukaj onima svojima koji su te nagovorili da uđeš u politiku. Gradonačelnik: Ma ne zovem te da ti kukam. Zovem te zato da otkažeš onaj kauč što smo naručili. Moram svima smanjit plaću, pa i sebi. Dakle, i mi moramo rezati troškove. Kauč će morati pričekati. Žena: Onaj kauč! Baš onaj kauč? Što sam ga ja izabrala? E bolje ti je ne dolazi doma na večeru….. Tuuuuuuuuuu. Razgovor prekinut u 10,23 h. Izvještaj podnosi nadzornik Mirko'. Kada je ovo pročitao, Zoran Milanović se preznojio. – Je li vam dobro, predsjedniče? Nije valjda da i on organizira nekakav referendum. Možda za prijevremene izbore ili takvo što? - zapita ga zabrinuti predstojnik njegova ureda Tomislav Saucha. – Ma kakav referendum, Tomislave. Kakvi prijevremeni izbori. Gore od toga! Sanja je naručila novi trpezarijski stol i šest stolica! Daj, odmah povuci onu odluku što smo je jučer donijeli na zatvorenom dijelu sjednice Vlade. Ma onu o rezanju plaća premijeru i svim ministrima. Požuri prije nego je objave – nervozno uputi Sauchu premijer Zoran Milanović. E, Božo, Božo. Zar si morao spominjati kauč.Anton Hauswitschka