Hrvatska će se povezati na novi Jadransko-jonski plinovod, kojim će plin iz Azerbejdžana stizati do Italije i dalje prema srcu Europe, nedavno je objavljeno u našim glasilima, elektronskim i printanim. Gdje smo tu mi? Evo gdje: Od Dugopolja prema Crnoj Gori 2017. počinje izgradnja odvojka “Jadransko-jonskog plinovoda”, koji bi se trebao spojiti na plinovod u albanskome gradu Fieri, a taj krak, dakako, treba proći preko našeg područja, premostiti Boku, pa udri brdovitom Crnom Gorom za Albaniju, do Fiere, tamo prijeći Otrant i spojiti se na Italiju. Samo da se Crnogorci probude i iskopaju trasu na vrijeme.Ono što je nama na repu zanimljivo jest da bi u dogledno vrijeme mogli dobiti plin. Cijela Hrvatska do Splita već je pokrivena cijevima, samo je jug bez plina, a i bez autoputa. Kako izgleda, puno prije će nam pustiti plin, nego Europe dostojnu cestu. Ako prije toga budu riješeni imovinsko-pravni odnosi. Navodno je čim je vijest o plinovodu puštena u eter počela kupovina zemlje po trasi budućeg plinovoda.Impresivno. Kad se pogleda karta raznih energetskih projekata u ovome dijelu svijeta uskoro bismo moglo živjeti u emiratu Hrvatistan. Ne zato što će nas ISIL silom pretvoriti u emirat, kalifat ili ne znam što, nego ćemo bogatstvom konkurirati emiratima. Gradit ćemo blistave palače, otvarati duty free shopove i dangubiti dok se plin i nafta budu krčkali u cijevima, a s muljevitog dna Jadrana stalno priticali milijuni barela. Ne treba biti lažno skroman i zato s pravom treba očekivati da nafta iz Jadrana bude najbolja na svijetu, nešto poput naših kamenica, a plin nekako plavičast i mirisav.A sad rezimirajmo, rekao bi jedan dragi kolega. Od Rijeke do Prevlake izgradit će se dva impresivna sustava. Prvi će biti transportni za plin. U Omišlju na Krku podignut će se ogromni plinski terminal za opskrbu pola Europe. Tamo, u najpogodniju europsku luku dubine od 90 metara stizat će mega plinare, tankeri koji će plin iskrcavati u mega spremnike, a otuda će se dalje transportirati za ovisnu Europu. Ako je cijena po jedinici plina 350-400 dolara, da uzmemo samo dva, tri posto bit ćemo bogati. Sad je jasno zašto su nas tako navrat-nanos primili u EU.Uz Omišalj ide i drugi adut pri vrhu, spomenuti Jadransko-jonski plinovod. Kroz Primorje, preko Brgata, pa kroz Župu i Konavle. I tu će nakapati lijepa para. Lova stiže na račun, a ti ponosni državljanin Hrvatistana sjediš na Stradunu ili u Cavtatu i svako malo baciš pogled na smartphone. Između gledanja obiteljskih sličica, čitanja vijesti i igranja igrica, provjeriš cashflow, ili dotok kešovine. Oni u Kuvajtu, tako žive. Njihov državni ured je izračunao da im je prosječna dnevna iskorištenost na radnom mjestu manje od osam i pol minuta. Njima je dovoljno imati državljanstvo i svi su problemi riješeni. Za njih 400 tisuća radi milijun i pol stranih radnika. Malo je reći da i nas to čeka u doglednoj budućnosti, možda još i za mandata sljedeće hadezeove vlasti, a možda i nešto kasnije.A još nismo došli do glavne priče. Bušotine u Jadranu, ogroman interes velikih stranih kompanija, masovno zapošljavanje, milijarde u proračunu. Kad proradi, a samo što nije, nafta će pripasti svima nama. Ne samo šeicima i tajkunima kao u Kuvajtu, nego će se rasporediti na sve građane, kao u Norveškoj, tako da će svatko s domovnicom i osobnom iskaznicom nakon kratkog vremena raspolagati sa pet do deset milijuna eura, ali u kunama, jer će u međuvremenu autohtona kuna postati glavnom europskom valutom i obračunskom jedinicom za trgovinu plinom i naftom.Zato ne znam zbog čega se svi danonoćno svađaju i inate. Branitelji protiv ministra, radnici protiv direktora, žene protiv muževa, policajci protiv mafijaša. Strpite se malo, uskoro će biti svega za sve.Antun Masle