1418895397poezija_lazareti6_171214
Art radionica Lazareti ili kako će netko možda reći, zalogajnica kozmičke poezije, ugostila je 17. prosinca četiri pjesnika koji su, stihovima, iznijeli isječke svog stanja duha i svijesti. Pozadinu je činio video prikazujući vlak koji se pomalo probija kroz norveško ljeto tako je večer čitavo vrijeme bila en passant. Iako najavljeno, večer poezije je umjesto pet, brojala četiri pjesnika. Gimnazijalac Zlatan Avdić otkazao je svoju recitaciju. Roko Franetović bio je drugi najavljeni gimnazijalac koji je ipak recitirao svoje pjesme. Stihovima ulovljenim u zamci minimalizma, mladi je Franetović iskazao nadarenost koja još čeka pravi tren, pravu defenestraciju talenta kroz prozore svoje vlastitosti. Započeo je pjesmom „Cjeline“, a završio stihove najdraže mu pjesme: „Vaza s vodom“.Cjeline - Koliko svega, nečega, ničega i ništa. Potrebno je da nečim bude nešto. A tek vremena i truda krupnog, teško je čak i pokušati zamisliti. Teret takav nositi je kazna koju svi mi, vi, oni trpiti moramo. Trebamo. Jer bez prije, sada ne bi bilo sutra. Bez i danas uopće ne bi bilo danas. Konačno bez kraja, konačnije biti ne može. Bez takve sudbine vječne. Cjeline. Vaza s vodom - Reći ću da je jednostavnog oblika, ispunjena vodom. Da je od stakla i na stolu, da nije najčišća, a nije šporka. Oblik, od vrha prema dole, brzo se uvija pa lagano širi,a pred kraj se pomalo uvuče. Dno jest ravno, ali suženo. To vaza s vodom uistinu jest, da li joj se divim? Ne! Da li je impresivna? Ne baš! Da li vaza s vodom ima važnost za univerzum, toliku da mora biti zapisana na papiru, odmah? Ne znam, ali baš me zanima je li joj krivo što je gledam? Je li joj krivo što je mrzim? Potom je, kao pjevač, nastupio Damir Marić Omcho s članom grupe „Crockers“ - Tomislavom Vukšićem. S njim je izveo s tri obrade i jednu autorsku pjesmu. Nakon toga je uslijedio „pjesnik, poštar i Konavljanin“ - Nikša Pendo. Pendo, ili kako sebe sam zove „povremeni pjesnik“, čitao je svoja još neobjavljena djela. Njegovi, uglavnom životinjski motivi, smješteni su u raljama egzistencijalnog nadmetanja svakodnevice. Lirski subjekt nenamjerno postaje svjedok ili žrtva omče opskurnosti i jeze. Posebno za istaknuti je pjesma „Dolazak predsjednika“ koja izražava sav besmisao i remećenje života koju izaziva politička penetracija: „Govor. Pljesak. Govor. Pljesak. Kao listanje starih novina... Mediji kliču, narod priča, priroda šuti“ – to je sve što, prema Pendi, ostane iza predsjednika.Dubrovčanima dobro poznati pjesnik Galaktički Vapaj uz gitaru je izveo svoje uglazbljene stihove sudarene među hridi melankolije i surove potrage za smislenošću. Istaknuo je pjesmu „Putniče“ namijenjenoj mladim ljudima, tinejdžerima u kojoj stihovima „Traži ratniče dok si mlad“ jasno poentira adolescentsko traganje za ulogama u prostranom životu. Naposljetku je, ali ovaj put bez glazbe, nastupio Marić Omcho. Naglasio je da ne objavljuje svoje pjesme te da ih piše, onako, za sebe. Jednostavne su, kratke i stilski vrlo sređene. Zbog tehničkih problema je mogao izvesti samo jednu, svoju najdražu koja simbolično okončala kozmičko trenje:Dok se zvijezde, ko na vjetru tako lako k nebu penju, već je mjesec na tvom licu napravio malu sjenu. I poljupci što ih stavljaju na te tvoje snene oči, tu su samo da te prate u toj dugoj mračnoj noći. I poljupci što se nižu niz obraze tvoje glatke, namijenjene su za tebe i za tvoje snove slatke. Ja sam samo dašak vjetra, što će ti kroz kosu proći, tu sam samo da ti rečem „Srećo moja, laku noć!“ B. Lucić