Ivan Sinčić, do prosinca prošle godine malo poznat simpatični momak koji je na predsjedničkim izborima osvojio skoro 16 posto glasova, odlučio je nastaviti tresti hrvatsku političku scenu na svim razinama vlasti. Iduća politička bojišnica su mu prijevremeni izbori u 17 gradova i općina. U Dubrovniku će tako, najavio je u nedjelju, njegov Živi zid izaći na predstojeće prijevremene izbore nudeći Dubrovčanima program kojim je jurišao na Pantovčak. Program kojemu je baza isključivo socijala. Prije svega zaustavljanje deložacija, kojih u Dubrovniku posljednjih godina gotovo da i nema. U gradu u kojem nezaposleni bolje žive od mnogih zaposlenih u ostatku Hrvatske. Jer Dubrovnik se po socijalnim problemima baš i ne može uspoređivati s Hrvatskom. Ljudi ovdje teško žive, no daleko bolje nego primjerice u Slavoniji. Stoga je pitanje hoće li program Živog zida u gradu u kojem podivljali tečaj švicarskog franka stvara probleme, ali još uvijek ne egzistencijalne, pronaći dovoljno plodnog tla. I hoće li u ovo malo vremena Sinčić pronaći ljude, ako ništa drugo onda barem simpatične poput njega, koji će Dubrovčanima ponuditi viziju nekakvog modernog 'light' socijalizma u kojem nema izbacivanja ljudi na ulicu kao ni lihvarskih kredita. Ali ni bogatih.A Dubrovčani, priznat ćemo, žele i vole biti bogati. Dubrovčani s bogatima žive barem pola godine. I normalno da njihovo viđenje životnog standarda nije zadovoljenje osnovne egzistencije. Njih u pravilu i na sreću ne muče problemi kako će ujutro kupiti kruh i mlijeko, hoće li svojoj djeci to jutro osigurati marendu za školu. Više ih muči hoće li moći otići na skijanje. Dovoljno je pogledati pun Revelin mladih koji za ulaznicu mogu izdvojiti 100 kuna. A sto kuna u Hrvatskoj je danas jako puno. Jesu li Sinćić i njegov Živi zid pogriješili kada su se odlučili nadmetati na lokalnim izborima, posebice ovima u Dubrovniku. Istina, 'željezo se kuje dok je vruće', no Živi zid koji doista nosi plemenite ciljeve i koji je napokon ohrabrio mlade da preuzmu odgovornost, možda je ipak trebao drugim smjerom krenuti u proboj na političku scenu. Odozgo prema dolje. Od parlamenta prema gradskim i općinskim vijećima. Jer, vrlo lako se može dogoditi, a u Dubrovniku ponajprije, da na lokalnim izborima poluče slab rezultat i time zapečate svoju političku budućnost. Umjesto Živog zida moglo bi se dogoditi živo blato u koje će vjerojatno utonuti sve građanske liste, ali i krajnje lijeve političke stranke. U Dubrovniku Srđ je Grad, Laburisti i ORaH. Sinčićev juriš na 'lokalce', u trenutku kada biračko tijelo nikad više nije bilo podijeljeno na lijeve i desne, mogao bi doista biti porazan za treće.Anton Hauswitschka