Zemlje Europske unije više nisu monolitne oko odnosa prema Rusiji zbog sukoba u Ukrajini. Čak i najmoćniji članovi kluba 28 i potpisnici sankcija, Njemačka i Francuska, inzistiranjem na pregovorima u Minsku pokušali su staviti točku na jednogodišnji sukob koji je svima u ovom dijelu svijeta donio samo gubitke. Tako je EU nedavno objavila da su ukupni gubici zbog smanjenog obujma trgovine procijenjeni na oko 30 milijardi eura, što možda nije preveliki iznos u okvirima Unije, ali je za usporedbu znatno viši iznos od godišnjeg proračuna Hrvatske. Ozbiljne zemlje ne prelaze olako preko bilo kakvog gubitka, posebno u kriznim vremenima i zato se traži izlazna strategija prije nego što stvari postanu ozbiljnije i opasnije. Ostalo je, naime, još dosta sredstava opasnijih od spiskova dužnosnika kojima je zamrznuta imovina, ili selektivnih spiskova pojedinih roba koje ne mogu cirkulirati iz EU u Rusiju i obratno. Na nekima od tih poluga počiva i pitanje opstanka cijelih država, poput opskrbe ključnih europskih industrijskih mastodonata energijom.Ima puno sličnosti s ratom na našim prostorima započetim 1991. godine. Ne samo u odnosu Rusije i Ukrajine, usporedivim s odnosom Srbije i Hrvatske, nego i sa odnosom EU prema sukobu. Još se dobro sjećamo bezbrojnih europskih diplomata koji su krstarili između Zagreba – Beograda – Sarajeva i bezbrojnih pregovaračkih sesija na najvišoj razini, različitih strategija i prijedloga koji nisu donijeli nikakvo rješenje, sve dok Amerikanci nisu preuzeli stvar u svoje ruke i prisilili zaraćene strane na mir. Hrvatska vojska uz američku potporu 1995. postigla je nekoliko sjajnih vojnih pobjeda, to je bio kraj otvorenih neprijateljstava i zaokruženje državnog teritorija. Najesen iste godine na pregovorima u Daytonu, Ohio, dogovoreni su temelji mira u Bosni i Hercegovini, a američka vojska iskrcala je više od 20 tisuća vojnika u Tuzli za osiguranje potpisanog. Nije to tako deklarirano, ali teško da bi netko od sukobljenih lokalaca riskirao potezati za rep vojnu supersilu.Nastavilo se na Kosovu uz sličan rasplet. Teško da bi sve europske mirovne inicijative na Kosovu 1999. godine donijele trajnog mira da opet vodstvo nije preuzela Amerika, čije su snage upravo na Kosovu sa saveznicima najprije izbombardirale Srbiju, a kad je sve bilo gotovo instalirale Bondsteel, jednu od najvećih vojnih baza na europskom tlu.Ako se prebacimo na današnju situaciju u Ukrajini, vidimo slično. Prije koji dan Angela Merkel i Francoise Holande, lideri Njemačke i Francuske, plus Putin i ukrajinski predsjednik Porošenko u Minsku, glavnom gradu Bjelorusije, tampon zemlje, između NATO i Rusije, vodili su povijesne pregovore pod naslovom Ili mir, ili Treći svjetski rat. Pregovaralo se desetak sati, dogovorene su standardne mjere poput povlačenja topništva na udaljenosti proporcionalno kalibru i dometu, a zapravo pucnjava uopće nije ni stala. Prvi veliki događaj nakon povijesnih pregovora bio je žestoki sraz pobunjenika i ukrajinske vojske u gradu prometnom čvorištu Debaljceve koji su dobili pobunjenici. Rat se nastavlja svom žestinom. Koliko dugo će trajati i hoće li se Ukrajina uspjeti izvući iz sukoba u svojim priznatim granicama, čini se ovisi opet o Amerikancima. Iako Rusi tvrde da Amerika već odavno naoružava Ukrajinu, pomoć je zasad niskog profila u obliku instruktora i savjetnika, bez značajnijeg oružja koje bi moglo uspostaviti ravnotežu.Za razliku od Balkana ovoga puta ulozi na vagi su puno teži. Rusija će se nastojati održati na strateškom Krimu i po cijenu upotrebe kompletnog arsenala, a pitanje je isplati li se Americi riskirati sukob jačeg intenziteta, makar i preko posrednika Ukrajine.Hrvatska, čini se, odlukom da pošalje brojnu gospodarsku delegaciju u Moskvu slijedi promjenu politike Europske unije prema Rusiji. Iako su Amerikanci prosvjedovali zbog odlaska naših poslovnjaka u Moskvu, rečeno je da svaka zemlja mora postupati u skladu sa svojim gospodarskim interesima. Isto ono što potiho govore Berlin i Pariz, a nešto malo glasnije Bratislava, Beč, Prag, Budimpešta, Atena.Na žalost, Europa ne odlučuje što će biti. Prognoza je nastavak rata, a ne mir.Antun Masle