Bavimo se politikom jer se ona bavi nama

Što mladi znaju i misle o politici? Na tu temu razgovarali smo s tri studenta i dva srednjoškolca, Klarom Vojvodić, studenticom diplomskog studija Ekonomija, smjer turizam, Robertom Žarkom, studentom diplomskog studija Mediji, Marijanom Matulović, studenticom preddiplomskog studija Mediji i kultura društva, te dvojicom maturanata iz Hotelijersko­turističke škole, Ivicom Obuljenom i Lukom KrnetićePratite li uopće politiku, zanima li vas uopće?Ivica: Mislim da je jako važno znati o politici, iako je malo pratim. Isključivo što vidim na vijestima ili pročitam u novinama. Teško je u nas ne znati nešto o politici jer o tome se stalno piše i uglavnom su političari uvijek u centru pozornosti. Oni koji su na vlasti, o njima se uvijek govori negativno, a oni u oporbi uvijek govore 'mi ćemo to bolje'. Političari obično obećavaju sve i svašta da bi pridobili glasove, ali ovisi o političaru hoće li to ostvariti. Naš problem je što bolje prolaze oni koji se ne dokažu. Čak i ako postupe suprotno od obećanog, nitko ne mari.Klara: Mislim da političar koji dođe na vlast ne može baš u četiri godine svog mandata nešto previše napraviti. Puno nam obećaju, ali to je jako kratak period da bi nešto dobro napravili. Oni svojim postupcima pokazuju trebamo li ih i dalje podržavati ili ne. Osobno mislim da se politika ukorijenila u svačije živote, da djeca od osnovne škole, srednje, fakulteta, pa i stariji ljudi, svi obično pričaju o politici. Razlika je u tome tko joj daje manje, a tko više na važnosti. Ne dajem joj previše važnosti u svom životu, pročitam je po portalima, isto kao što pročitam modu, sport, zdravlje i sve ostale rubrike, čisto da sam u toku.Robert: Nemoguće je ne biti zainteresiran za politiku. Što smo stariji, to više utječe na nas. Politiku interesiramo mi, tako da i ona mora nas. Meni osobno – što je više o lokalnoj politici riječ, to mene manje zanima. Najviše me zanima vanjska politika i druge države, stanje u cijelom svijetu. Što više idemo prema onom lokalnom, više je frustrirajuće. Vidim kako ljudi koji žive kraj mene uporno sami sebe sabotiraju, glasaju za ljude koji ih očigledno varaju i apsolutno ne mare za njih. Zato mi se nekako lakše okrenuti nepravdama u svijetu, komentirati to i zaboraviti nego uporno razmišljati o tome i shvatiti da zapravo živiš u gradu i državi koji sami sebe pokušavaju uništiti, svjesno ili nesvjesno.Marijana: Slažem se da je ključno obrazovanje za politiku i da bi trebali kroz srednje škole uvesti neki program u kojem bi srednjoškolce i mlade ljude upoznali s politikom. Recimo, sad se događalo kroz ovu predizbornu kampanju da su neki predsjednički kandidati obećavali stvari koje nisu uopće u ovlasti predsjednika. To ljudi nisu znali, već su pomislili 'super, on će to napraviti, glasat ćemo za njega'. Baš zato je potrebno obrazovanje, kako bi ljudi znali što mogu očekivati od predsjednika, premijera, a što od Sabora, mislim da je to ključno.Luka: Nije nešto da se pretjerano bavim politikom, ali u slobodno vrijeme pročitam na portalima vijesti koje bi mogle biti zanimljive, pogotovo kad se radi o promjenama. Zadnje predsjedničke izbore sam se malo intenzivnije počeo baviti politikom, vidio sam koje su ovlasti predsjednika i koliko ljudi nisu obrazovani i informirani o tome koje bi promjene mogao napraviti predsjednik. Mislim da bi se dosta trebalo angažirati oko obrazovanja mladih u politici.Dube Marjanović i Ivana SmilovićCijele Beškotine pročitajte u novom broju Dubrovačkog