Josipa Lozo: Ovo nije posao, ovo je život!

Josipa Lozo je mlada Dubrovkinja koja se odlučila na avanturu i plovidbu luksuznom jahtom po cijelom svijetu. Za Moskar je otkrila kako se odlučila na tu odluku te s nama podijelila svoje dojmove.Kako si se odlučila otići iz Dubrovnika?Prije dvije godine dobila sam sezonski posao u jednoj pomorskoj agenciji što je bio odmak od mog dotadašnjeg posla, konobarenja. Tu sam se prvi put susrela s jahtama kao klijentima te se upoznala sa samim značenjem jahtaškog turizma. U prvih par mjeseci već sam se zaintrigirala kako bi to bilo jednoga dana raditi na jahti. Uz potporu mojih radnih kolega, jedan dan sam poslom došla na jednu jahtu i sam vlasnik mi je ponudio posao 2013. Dugo sam razmišljala, međutim, zbog fakultetskih obaveza i moje nespremnosti, odbila sam. Mislila sam da je gotovo, da sam propustila jedinu šansu, ali sam skupila hrabrost i ponovno se javila vlasniku jahte u kolovozu 2014. i on mi je oduševljeno ponudio posao od prosinca. Tad sam znala da je to to. Krenula sam s pripremama, osnovnim tečajevima koje trebaš položiti, riješila papirologiju i bila spremna. Krajem studenoga letjela sam za Amsterdam, jahta je bila u brodogradilištu u blizini i tada je krenulo moje životno putovanje...DOBRO, NIJE DA SE SAMO RADIKoja je točno tvoja uloga na brodu?Ja sam na brodu stewardess. Moj zadatak je posluživanje. Mi smo također oči i uši ostatka posade. Mi smo ti koji ostavljamo prvi utisak, s nama gosti prvo komuniciraju. Za vrijeme chartera, radi se 14-16 sati na dan. Kad se posao lijepo rasporedi, vrijeme zaista proleti. Međutim, ne ostaje ti ništa drugo nego skupljanje energije za sljedeće dane, pa se odmah ide spavati. Van chartera, u prijevodu bez gostiju na jahti, jahta je takvo plovilo koje zahtijeva konstantno održavanje. Tada mi cure postajemo i stolari po potrebi. Radi se kraće, ali jednakim intenzitetom. Ali dobro, nije da se samo radi.Koje su pozitivne, a koje negativne strane?Pozitivne: ako voliš more i plovidbu, ovo je mjesto izvrsno za tebe. Puno lijepih mjesta, ljudi, izlazaka, ma kao iz snova. Negativne: ovo nije posao, ovo je život. Ljudi oko tebe nisu tvoji radni kolege, oni su obitelj koju nisi birao. S njima se budiš, liježeš, jedeš, družiš i svađaš. A ne možeš pobjeći. Tu si gdje jesi, imaš dobrih i loših dana. Ali na kraju dana, sve je to dio života i rada na ovakvom mjestu.Piše: Ivana SmilovićOstatak razgovora pročitajte u novom Moskaru...