Poticaj za divljenjem, ali i za stvaranjem kršćanske kulture

Deseti je put po redu da se u Dubrovniku otvara manifestacija „Dani kršćanske kulture“ koja putem kreativnog izričaja zbližava ljude unutar aure kršćanstva, zbližavanja, solidarnosti i dijaloga. Tradicionalno, mjesto otvorenja desetodnevnog festivala koji slavi kršćansku kulturu 20. je ožujka bio atrij palače Sponza. Kroz večer je vodio lokalni koordinator manifestacije Marinko Marić, dok su članovi Kvarteta Sorkočević, vedrim, gotovo proljetnim tonovima otvaranje ukrasili svojim glazbenim umijećem.Jubilej s posebnom nakanomOvogodišnji Dani kršćanske kulture slave Crkvu sv. Vlaha odnosno njezinu 300. obljetnicu. Čast da otvori manifestaciju pripala je dubrovačkom biskupu, mons. Mati Uziniću.- Imam dojam da kad god je u organizaciji neke manifestacije ili događaja uključen Sveti Vlaho, da se tada okupi najveći broj ljudi, a broj okupljenih večeras to i potvrđuje. Ovo je prilika kada se treba sjetiti onih koji su sudjelovali u tome da mi danas možemo slaviti jubilarno, deseto otvorenje „Dana kršćanske kulture“. Prije svega tu mislim na svog prethodnika, biskupa Želimira Puljića, koji je prepoznao važnost ove manifestacije te je doveo i u Dubrovnik. Deset godina je za nama, a mi bilježimo napredak u svakom smislu. Tu je vidljiv i pomak u vašem odazivu kao i činjenica da se „Dani kršćanske kulture“ sve više prihvaćaju među ljudima. Njima uspijevamo obuhvatiti i određene obljetnice važne za naš grad, biskupiju ili neke pastoralne aktivnosti. Nismo izdvojeni iz prostora i vremena, nego smo uklopljeni u prostor i vrijeme. „Dani kršćanske kulture“ zapravo postaju i naši „Dubrovački dani kršćanske kulture“ te nas oni potiču da budemo i stvaratelji, a ne samo promatrači kršćanske kulture, rekao je biskup Uzinić.Zahvalnica i Dubrovačkom vjesnikuJubileji su obično prilike i za dodjele određenih priznanja pa su tako i ovom prilikom dodijeljene posebne zahvalnice institucijama koje su svih ovih godina pružale nesebičnu podršku u realizaciji ovog međunarodnog događaja.Zahvalnice su dodijeljene: Niki Pavloviću (Grad Dubrovnik), Marijeti Hladilo (Dubrovačko-neretvanska županija), Frani Čizmiću (Državni arhiv u Dubrovniku), Damiru Milatu (Dubrovački simfonijski orkestar), Đivi Galov (Kinematografi Dubrovnik), Slobodanu Begiću (Kvartet Sorkočević), don Stanku Lasiću (Dubrovačka Katedrala), fra Veselku Grubišiću (Franjevački samostan Male braće Dubrovnik), Matijasu Farkašu (Dominikanski samostan Dubrovnik) te Stevanu Kovačeviću (Srpska pravoslavna crkva Dubrovnik).Jednako tako, podijeljene su i zahvalnice lokalnim medijima koji već godinama prate sve programske sadržaje "Dana kršćanske kulture". Zahvalnicu za Radiopostaju Dubrovnik i Dubrovačku televiziju preuzeli su Božo Vodopija odnosno Suzi Sokol. Uz Radio i Televiziju, Dubrovačkom je vjesniku kao županijskom tjedniku pripala čast dobiti zahvalnicu za medijsko pokroviteljstvo „Dana kršćanske kulture“. Priznanje je u ime redakcije preuzeo nedavno izabrani glavni urednik – Jadran Kapor. Osim institucija, dogodila se i posebnost jer je zahvalnica uručena i Krešimiru Magdiću za sav dosadašnji umjetnički rad koji je utkao u „Dane kršćanske kulture“. Povjerenik Vlade RH za Grad Dubrovnik Niko Pavlović zahvalio se u ime svih onih koji su te večeri dobili priznanje.Otvorenje izložbbe "300 godina Crkve sv. Vlaha"Po završetku uvoda i redu pohvala don Ivice Pervana, akademik Luko Paljetak otvorio je izložbu „300 godina Crkve sv. Vlaha“.- Nakon toliko pohvala gotovo da se sramim ovdje pred vama išta reći. Uvijek pazim da leđa ne opteretim taštinom nego onim malim dnevnim i noćnim poslovima. Već punih 300 godina pred svima stoji i, reklo bi se, pozira Crkva svetog Vlaha, jedinstveno stvorenje od kamena i žbuke, zlata i srebra, neba i zemlje, vatre i divljenja, s osloncem na snagu koja iz nje izvire i koja se u nju slijeva u jedinstvenu sliku, spajajući prolaznu ljudsku tvar i neprolaznu božansku supstancu od koje je sazdana ta kuća-hram u kojem stanuje sve ono što je Dubrovčanima, i ne samo njima, najsvetije i srcu najbliže, inspirativan je bio Paljetak te nije štedio lijepih riječi ni kada je u pitanju značaj dubrovačkog parca:- Kao što slikar u ruci drži paletu, tako i Sveti Vlaho u ruci drži ovaj Grad. On je njegova paleta, a mi smo na njoj boje, tople i hladne, radosne i sjetne, protivne i sukladne, za onu sliku života koja ovdje nekako za sve vijeke vjekova nepomućeno traje. Slikara ponekad zaboli ruka, pa odloži paletu i kist. Našega Parca nikada ne boli ruka. Neka tako bude zavazda. Zajednička je ipak ovim umjetnicima jedna stvar, kako se to vidi na ovoj izložbi – iskrena ljubav prema motivu, zanos koji vodi ruku i kist, od čega god on bio. Sveti Vlaho, gledajući ovu izložbu, nikako nemoj reći ‘Ne sličim na sebe’. Važno je da mi sličimo na ono što ti nama značiš, duhovito je završio Paljetak.Izložba kao mozaikU katalogu izložbe navedena je brojka od 28 izloženih slika, no u atriju palače Sponza ih je na kraju prezentirano 30 upravo zahvaljujući i slikarskom doprinosu svestranog Luka Paljetka. Zanemarujući činjenicu da se radi o istom „modelu“, svaki posjetitelj trebao bi pronaći svoju omiljenu sliku, te bi bilo krajnje nepošteno izdvajati i sugerirati jedno ime ili jedno likovno rješenje. To jednostavno treba prepustiti oku i duši.Bilo da je likovni odraz parčeve crkve okružen izmaglicom apstrakcije, narisan najneobičnijim bojama i iz različitih perspektiva ili je prikaz nekada neprepoznatljiv, mračan, nadrealan, detaljan ili naslikan po realističnim smjernicama, niti jedna slika ne sliči onoj do nje. Unikatnost svake pojedine čini ovu izložbu jednim produhovljenim mozaikom u kojem se da prepoznati lik svetog Vlaha: samo treba baciti pravi pogled i uhvatiti pravi titraj svetosti.B. Lucić