Hvala svima koji su mi čestitali na izboru. Ulogu glavnog urednika i svojevrsnog ambasadora EPH u Dubrovniku doživljavam kao čast i obavezu. I znam, sve su čestitke bile iskrene i od srca. Onaj facijalni grč koji je tu i tamo sijevnuo na licu ponekog čestitara samo je dokaz da mnogi ljudi sa mnom dijele teret išijasa.Ne znam kako Androva ramena ovih dana podnose udarce egzaltiranih čestitara, ali znam kako mu je.Pobijedili smo, legalno, legitimno, voljom onih koji su jedini pozvani da odlučuju o našoj sudbini. I što je najvažnije, obojica smo na kušnji. Doduše, on je na kušnji samo godinu dana, do polovice svog sadašnjeg mandata, a ja dokle god mi mandat traje. Nas dvojicu, dakle - evo do ove rečenice - povezuje slična sudbina, isto iskustvo.Međutim, odavde pa nadalje naša se kušnja, a i sudbina bitno razlikuju. On meni ne zavidi, a ja njemu ne bih bio u koži.U nastupni sam posjet najprije pošao dubrovačkom biskupu Mati Uziniću. Činilo mi se diplomatski ispravnim, a nije ni glupo imat vezu na toj strani kad te već probada u leđima. Nakon biskupa, pošao sam na ispovijed načelniku Policijske uprave Tonču Radibratoviću. Obojica rade isti posao, dijele žito od kukolja - samo što jednome snaga leži u nebeskoj sili, a ovome drugome u sili zakona. Razlika je samo u tome što jedan prašta grijehe, a drugi odmah piše prijavu. Od biskupa sam dobio krunicu, a od šefa policije sam otišao sretan što nisam dobio ništa.Nije to loš test za početak mandata. Nekome je možda glupo, ali mene veseli što obojica nemaju posebnih prigovora na početak mog mandata. To se zove čist start, a kasnije kako ti Bog da.Međutim, poštujem i volju birača kojima sudske presude i čiste ruke političara ne znače puno. Polazim od činjenice da imamo vlast kakvu zaslužujemo. Od svih problema koje imamo, nama je i dalje najmanje važno što nam je BDP u slobodnom padu. Ako nam je kreditni rejting teško smeće, onda po logici stvari nešto gadno smrdi. I zato mi ne zamjerite što želim zeru više i bolje od toga.Želim političare koji neće relativizirati ili banalizirati svoje greške i prekršaje. Još mi je gore kad ih pravdaju višim interesima. Jer, unatoč tome što naš premijer misli drukčije – s moralnog je aspekta sasvim svejedno ukrasti milijun ili sto milijuna. Nas obične građane pravna država bolno oglobi za daleko manje prekršaje. Zato želim političare koji, za početak, vjeruju u zakone koje donose.Očekujem od njih ono što bi svako dijete trebalo naučiti od svojih roditelja – da priznaju grešku, obećaju da se neće ponoviti i da se pristojno ponašaju u ostatku političkog života. Čini mi se da bi onda lakše razgovarali o novim investicijama, strateškim projektima, zapošljavanju, tom nesretnom BDP-u i svemu onom što nam je danas manje važno od naših ideoloških razlika.Za početak svog novog uredničkog mandata želim našim gradskim političarima - lijevima i desnima - od srca zahvaliti što ovih izbornih dana niti jedan jedini put nisu pokušali izvršiti bilo kakav pritisak na moje suradnike i mene. Priznajem, u 25 godina svog novinarskog života, takvu korektnost političara još nisam doživio. Hvala im na tome jer je to sve što mi od njih treba. Želim da Dubrovački bude poštena i uravnotežena, objektivna novina koja je na usluzi samo i jedino svojim čitateljima. Političke navijačke rekvizite ostavljam onima koji ne mogu preživjeti bez nečije bandijere.Jadran Kapor