Puno toga se promijenilo u posljednjih petnaestak godina u civilnom zrakoplovstvu. Od 11. rujna 2001. godine i otmice nekoliko letjelica koje će se zabiti u tornjeve blizance u poslovnom središtu Manhattana i zgradu Pentagona, u primjeni se korak po korak našla cijela šuma novih sigurnosnih propisa koji su svako putovanje, domaće i međunarodno prilično usporili i otežali. Prijetnja terorizmom dovela je dotle da prosječni putnik kroz kontrolu ne može prenijeti ni dezodorans, a da mu ga ne otmu zbog straha da njime zaslijepi pilota i otme avion. Doći će i vrijeme kad neće biti dozvoljeno nositi obični remen oko pasa, ili kravatu oko vrata, zbog napada na pilota davljenjem.Strah od putnika doveo je i do preinaka u kabini svakog zrakoplova. Kako bi se spriječilo da putnik-terorist usred leta skoči na noge i ušeta u kabinu s nekim priručnim oružjem, počelo se s ugradnjom sigurnosnih vrata između putničkog odjela i kabine. Sjećam se, prije kojih desetak godina, Croatia Airlines pozvala nas je u svoj servisni centar na Plesu da bi nam demonstrirali kako ugrađuju ta nova zaštićena vrata na avione Lufthanse. Bili su jako ponosni što im je velika kompanija naručila taj dosta osjetljivi posao, iako su relativno nova i mala kompanija u zemlji neusporedivo manjoj od majke tehničkih znanja i tehničkog perfekcionizma - Njemačke. U međuvremenu svo je civilno zrakoplovstvo opremilo svoje letjelice neprobojnim vratima, što je u kombinaciji s nizom drugih, rigoroznih mjera, dovelo do drastičnog smanjenja otmica u zraku.Dok smo ovih dana s puno pažnje, zahvaljujući i velikom angažmanu naših news programa, pratili događanja oko pada airbusa 320, Germanwingsa, niskobudžetne kompanije Lufthanse, već trećeg dana cijeli su svijet šokirale autorizirane izjave o uzroku stradanja 150 ljudi na letu. Rečeno je da postoji potpuno osnovana sumnja da je airbus 320 namjerno srušio kopilot Nijemac Andreas Lubitz, nakon što je pilot izašao iz kabine. Zabarikadirao se, nije htio otvoriti i onda je usmjerio airbus prema Alpama. Tu je, čini se, sve jasno. Iako istrage ovakvih nesreća znaju potrajati i godinu dana, ovdje izgleda nema puno dvojbi. Samoubilačke nakane mladića od 28 godina, koji je prethodno prošao sve testove, nisu se mogle spriječiti, jer je iskoristio sredstvo za zaštitu od otmice, sigurnosna vrata iza kojih je ostao sam sa svojim planom.Slučaj je odjeknuo do neba i natrag. Kad se takva katastrofa dogodi Njemačkoj onda je to prvorazredna senzacija. Na žalost, ne doživljava se isto pad malezijskih zrakoplova negdje na pacifičkim širinama ili u Ukrajini i pad airbusa usred Europe, izazvan tako neobičnim razlogom.Nije prvi put da pilot odluči namjerno ubiti sebe i sve putnike. Identičan slučaj dogodio se koncem 2013. godine, čak i po istom scenariju, na letu između Maputa i Luande u Angoli. Pilot embraera, manjeg ali popularnog zrakoplova brazilske proizvodnje, izašao je iz kabine nakratko, ali se na svoj užas više nije mogao vratiti. Dotle, kopilot je sa visine od 11,5 tisuća metara nos usmjerio prema pustinjskom tlu.Sumnja se i da je pilot malezijskog boeinga MH 370 namjerno srušio letjelicu u ocean, ali to nikad nije dokazano. Razlog su mogli biti obiteljski problemi. Od ostalih slučajeva zna se za Egyptair iz 1999. godine, Silk Air između Džakarte i Singapura dvije godine ranije, te slučajeve iz 1994. i 1982. godine.Kompanije kojima se to dogodilo pokušavale su izbjeći takvu kvalifikaciju svojih pilota zbog renomea, odgovornosti, osiguranja i milijunskih odšteta. Nakon ovoga Germanwings bi mogao propasti, ali svaka čast kompaniji koja je, čim se suočila s nepobitnim, jasno i glasno rekla što se dogodilo.Koliko god strašne mogu biti posljedice, letjet će se i više i češće. I neusporedivo sigurnije u odnosu na bilo koje druge oblike prijevoza. Kad je riječ o Njemačkoj, samo na Autobahnu život izgubi do 6 tisuća ljudi godišnje. Jednako kao u zračnom prometu od 2008. do 2015., ali u cijelom svijetu.Antun Masle
