Neke zna odnijeti visoko u nebesa u blaženo stanje, sve dok ne tresnu leđima o ledinu. Sjećate se Ćira Blaževića i njegove anegdote s golmanom Draženom Ladićem koji je rekao da više neće braniti za reprezentaciju. Ako je vjerovati Ćiru, on je tada nazvao predsjednika Tuđmana, tutnuo slušalicu uvrijeđenom Ladiću i rekao: - 'Ajde, njemu reci da nećeš braniti! Ladić se poslušno vratio na gol i bez njega vjerojatno ne bismo osvojili treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Sretan zbog uspjeha nacionalne vrste, priznajem, ni ja baš nisam razmišljao kako li je bilo Ladiću kad mu je Tuđman rekao da se prestane zafrkavati i izvoli vratiti na svoju parcelu pred golom.Nisam o tome razmišljao sve do prošlotjednog telefonskog razgovora s Perom Vićanom, predsjednikom i gradskim vijećnikom Dubrovačkog demokratskog saveza, koji je poželio preuzeti moje uredničke ovlasti. Sad kad su ponovno ušli u Gradsko vijeće doista imam potrebu naglasiti koliko poštujem Vićana i njegovu stranku koja je 'em dubrovačka, em demokratska'. Jedva čekam početak nove političke utakmice. Pa kad Pero poleti preko HDZ-ovog desnog krila. Najprije proturi loptu kroz noge svom suigraču Matu Frankoviću, onda na lijevoj strani predribla Mladena Gojuna (SDP) i ponovno se nađe licem u lice s kapetanom protivničke momčadi Androm Vlahušićem.Sjećate se, obojica igraju sa po jednim žutim kartonom. Hoće li Vićan postići het-trik i po drugi put svladati Vlahušića, nakon što je najprije majstorski lobirao Šuicu? Ili će sudac zbog drugog žutog kartona obojicu poslati na klupu? Optuženičku, ako ćemo preciznije.Ne znam. Rezervirao sam mjesto visoko na tribini da me ne dokači nečija kopačka. Dotad samo još jednom publici želim naglasiti koliko poštujem Pera Vićana. Sjećam ga se još kad sam bio mladi sportski novinar, a on ugledni nogometni funkcioner. Štoviše, znam za jednu svinjariju u kojoj Pero Vićan nije sudjelovao. U to vrijeme Mjesna zajednica Lapad i gradsko naselje Guča, poznato po velikom Dragačevskom saboru trubača, bili su pobratimi. Izvještavao sam o prijateljskom nogometnom ogledu na Lapadu i napisao da su Dragačevci igrali kao trube. OK, bio je to jeftin štos, ali nisam mogao odoljeti. Kad je Dubrovački to objavio, uprava GOŠK-Juga sjatila se kod mog urednika Nikole Isufija i tražila da me se smijeni, da otkaz... Vićan jedini u tome nije sudjelovao, pa ni u kasnijim pokušajima za koje znam da ih je bilo. Što god mislili o tim vremenima, moj urednik ne samo da mi je čuvao leđa, nego nije dopustio da informacije o ovakvim pritiscima uopće dopru do mene. Znajući da Vićan nije u tome sudjelovao, nas dvojica smo sve do danas imali odnos uzajamnog poštovanja. Valjda me je zato i iznenadio njegov prošlotjedni postupak.Naime, dr. Vilma Kosović nedavno je obranila doktorsku disertaciju na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a nama se to učinilo značajnim, ne samo za nju i bolnicu u kojoj radi, nego i za sve naše čitatelje koji se u toj bolnici liječe. Trebao je to biti lijep, zanimljiv intervju o uspješnoj ženi, liječnici čije će znanje unaprijediti dubrovačko zdravstvo barem za jedan mali, a nekima možda i presudan korak. Da je dr. Kosović zatražila odobrenje da razgovara s novinarima od svog ravnatelja, mi bismo to razumjeli i uvažili. Ali, umjesto ravnatelja, dr. Kosović je nazvala svog stranačkog predsjednika Pera Vićana. Uz dužno poštovanje, on nam uopće nije pao na pamet u ovoj priči. Vićan je odlučio da dr. Kosović ne može dati intervju za Dubrovački vjesnik. Jer je prema predsjedniku lokalnog demokratskog saveza, navodno, bio izrazito neprijateljski raspoložen, nekorektan i tako dalje. Vićan je imao pametniji prijedlog - da umjesto za Dubrovački vjesnik napravimo s dr. Kosović veliki intervju za Slobodnu Dalmaciju.Kako, molim? Priberite se! U završnom dijelu te komunikacije izrekao sam i par riječi koje nisu za novinski papir. Intervju s dr. Kosović je otpao. Tako će i ostati sve dok mladoj doktorici, istaknutoj članici DDS-a, predsjednik stranke bude imperativno određivao kome će i u kojem opsegu dati intervju.Svatko ima pravo na svoje mišljenje i stil ponašanja. Ali doista ne smatram da bi političari smjeli mikromenadžirati živote svojih članova. Predsjednik stranke koja u svom nazivu tvrdi da je demokratska trebao bi se barem praviti da poštuje proklamiranu demokratičnost i ne bi se trebao baviti imenovanjem golmana, uređivanjem novina, izdavanjem recepata. Možda bi, barem jednom u životu, onako probe radi i iz čistog čovjekoljublja, trebali svoju energiju usmjeriti na opće dobro građana.Jadran Kapor