Kad me neko krivo pogleda, kad imam tzv. socijalnu krizu (hebemti i ovaj zahebani život, radim ko konj, a nikad kune nemam), odma pođem u neku od onih butiga sa sjajnim izlozima i razmaženim i uobraženim prodavačicama, pa skršim barem dva đira karticom. Možda zato što me one gledaju onim pogledom 'ma ne možeš ti to platit' (još me stane u stopu slijedit da joj ne bi što ukrala!). Ili sam ugledala neku svoj bivšu prijateljicu čiji muž navegava pa se prezirno smješka, ne znam, ali ja jednostavno sebi nešto hitno moram kupit. Niti ja to alavija pogledam, niti probam, niti se savjetujem, niti provjerim broj. To ti se zove 'Iz velegradskog podzemlja'. Samo što tamo krše alkohol. Ja kršim karticu. Što sam bliže kući svojoj, moja maska od komedije prelazi u onu od tragedije. Je li mi to hovno u saketu bilo baš tako neophodno, zašto toliko košta i koji mi je kua? I ko će to, života ti, platit? I treba li me sa sličnim luđakinjama poslat na kolektivno liječenje od kršenja kartice? Ne, hvala, ni za to nemam love. Bestimanje kroz kuću čuda radi.Da bi danas mogao sebi priuštit bilo kakvu dodatnu kupovinu, prvo si moraš malo otfikarit od života. Doslovno. Jer u one modele što se nude može uć jedino komarac što me i sada zahebava, leš iz filma 'Leševi napadaju' i ona balerina što živi od zraka i ljubavi. A možda i pokoja rahitična, krivonoga manekenka na kojoj pokazuju što će se nosit ove zime. Dakle, prvo se ismiješ gledajući svoj odraz u zrcalu, a onda pomisliš što bi sve otfikario od sebe kad bi imo para. Komad guzica, bedara, sisa, a od stomka da i ne govorimo. Zategnuo bi lice te nastojao eliminirat kalature. Iako, kad sam neko veče viđela kako to izgleda na operacijskom stolu, umrlo je hovno u meni. No, po pričanju onog doktora od estetske kirurgije, neki traže i fizdarije. Tipa treće sise. Muke ti ježeve, te perverznjakuše. A ugroženi kreteni hoće produžit kua. Pa kaže, dodaj ti, prijatelju, na tih 10 još 20 cenata. Da, i sad mu visi do poda. Bolje rečeno, vuče se po podu ko klatno. Zaheb je u tome što je on te dužine samo kad je spušten. Kad se digne, opet je mali. 'A nek se sunce malo skrije, nestade sve te čarolije i ona je opet kao prvo, obično, malo, jadno drvo'. Ko Voćka poslije kiše. Dužina je samo ješka za glupače. Kojima je njegova dužina obrnuto proporcionalna količini pameti u glavi.A recimo da zahvaljujući dobrostojećem fizdi od muža imaš love ko ove neke naše kokoši što su sve po sebi sjeckale, a nisu poradile tamo đe im je najpotrebnije - na mozgu. Takve mogu uć u onaj butik u kojem privjesak za ključe košta 800 kuna. Zamisli tih idijota. Koja će budala, osim onih što će u kafiću stalno stavljat na stol taj privjesak da se vidi moć i tako liječit komplekse, dat tolike pare za nešto što se najčešće dijeli reklamno i besplatno? Nikad izlozi nisu bili bogatiji i skuplji, nikad bijeda nije bila dublja, nikad razlike među ljudima nisu bile veće. Pa i ove reklame po telki nisu za prosječnog građanina. Od čega žive, koga kradu, kome puše i miješaju jaja ovi što se po ženskim časopisima slikavaju sa šampanjcem u ruci? Zašto ne slikaju našu stvarnost, npr. 1b na uru i po s Pila krcat narodom u kojem se doslovno ne može disat od smrada ispod ruke pa ljudi padaju u nesvijest? E da, stvarnost nije privlačna. Ali je barem besplatna.Maja