StoryEditorOCM
ArhivMARK THOMAS

Birokracija (više) ne stanuje u Hrvatskoj?

Piše PSD.
4. svibnja 2015. - 13:30
Amazonska prašuma može odahnuti. Stoljetna stabla sada mogu nastaviti živjeti u miru, njihove grane mašu slaveći. Englezi imaju izreku koja kaže, ''Tamo gdje treba pohvaliti, pohvali''. Iako sam mislio da nikad neću dočekati taj dan ovoga puta hvale idu hrvatskom vladajućem sustavu. Ona ogromna papirologija koja je polako gušila i na koljena bacala ovu zemlju, izgleda da je sad na zalazu. Da, vjerovali ili ne, hrvatska birokracija postaje puno jednostavnija. Ova činjenica ne počiva ni na jednom od novijih istraživanja Europske zajednice ili na vladinoj propagandi, ne, počiva na puno manje složenom obliku istraživanja, mom osobnom iskustvu. Labirint kojim sam se naučio kretati, očajnički tražeći putokaze kako bih došao do kraja, sad je manje složen. ''Da, ali treba vam još jedan papir'', rečenica je koja će me pratiti do groba. I uvijek kad ste blizu onog posljednjeg potrebnog papira, čuje se, ''Da, ali treba vam još jedan papir koji nije stariji od šest mjeseci''. Srce mi počne treperiti od same pomisli na jurnjavu po uredima tražeći zlatno jaje, konačno rješenje, kraj duge. Imam više preslika svog rodnog i vjenčanog lista nego što će mi ikad trebati. Kad bih sve te papire uvezao dobio bih hrvatsku inačicu knjige Rat i mir. Imam više vjenčanih listova od Hugha Heffnera! Zašto rodni list u Hrvatskoj ima kraći vijek trajanja od voćnog jogurta? Stvarno glupo pitanje. Zamislite samo koliko je našeg teško zarađenog novca vlada tijekom godina isisala iz naših džepova, ''Treba vam još jedna marka, taksene marke ili čega god se možemo sjetiti samo kako bismo od vas izvukli još koju kunu''.Život je lijep A kako sam na početku spomenuo, koliko je onih jadnih šuma posječeno samo kako bih imao 57 inačica jednog te istog rodnog lista. Gdje završi sav taj papir, da li ta stabla uzalud skončaju svoje živote? Međutim, izgleda da su na pomolu dobre vijesti za šume, a loše za birokrate. Uspješno sam izbjegao bilo kakvu aktivnost koja uključuje bilo kakve dokumente od strane državnih tijela; jednostavno to više ne mogu podnijeti. Ali ponekad moj put naiđe na križanje i nemam drugu mogućnost nego držati figu i nadati se najboljem. Tako me prošli mjesec put opet odveo prema nebrojenim gradskim uredima. A kad krene, onda krene! Nisam trebao obaviti samo jedan zadatak nego dva. Ali nisam se nadao onome što me čekalo. S velikom količinom nervoze krenuo sam u beskonačni krug skupljanja potrebnih papira. Počelo je lakše negoli sam očekivao, ''Zaboga, konačno su shvatili da su kompjuteri naša budućnost'', šapnuo sam ispod glasa. U usporedbi sa stanjem od prije deset godina, ovo je sada pjesma, ili ipak sanjam. ''Imate sve potrebne papire, certifikat će biti gotov za desetak dana i možete ga podići u područnim uredima'', rekla je gospođa vesela lica ispred mene. ''Imate sve potrebne papire'', jeli stvarno to rekla!! Zamalo nisam pao sa stolice. Moj život je sad potpun jer ''imam sve papire koji mi trebaju!'' Život je lijep.Tamo gdje treba pohvaliti, pohvali A gospođa je bila u pravu, nakon deset dana podigao sam svoj certifikat u područnom uredu, predobro da bi bilo istinito. A sad je bio na redu drugi malo složeniji zadatak koji sam nazvao Nemoguća misija 2. Ovaj proces bi prije nekoliko godina sigurno potrajao neka tri mjeseca, a da ne govorim o svojim potrošenim živcima. Da ne spominjem da bih bio trebao prodati jedan od bubrega za to platiti. Ali čekajte, jeli me to oči varaju, jeli ovo na pomolu nova zora ili ne vidim dobro, ''Vaše rješenje će biti gotovo do kraja tjedna''. Došlo mi je da preskočim stol, zgrabim gospođu i poljubim je u obraz. Kao što sam rekao, tamo gdje treba pohvaliti, pohvali. Kad je vladala tama, bilo je tamno poput hladne zimske noći. Ali sad dolazi nova zora. Noćna mora je gotova, možda ne još, ali nada postoji. Uspio sam obaviti dva zadatka u potpunosti bez da sam morao predati moj najfreškiji rodni list, krvnu grupu ili otisak zuba. Ovo je napredak, pravi napredak, korak u pravom smjeru. Možda je ovo dobivena bitka, ali rat još nije gotov. Ima još stabala koja treba sačuvati od zamaha sjekire hrvatske birokracije. Ali zasad vlastima skidam kapu, čestitam.
25. travanj 2024 07:54