'Želimo da Dubrovnik dobije profesionalnu plesnu kompaniju'

Limor Ziv i Ivica Bago, mladi bračni i plesački par, prošli su mnoge zemlje svijeta ali su Dubrovnik izabrali za mjesto stanovanja. Premda je Ivica iz Splita, a Limor iz Izraela i nemaju nikakve veze s našim gradom, odlučili su baš u Gradu 'baciti sidro'. Osnivači su i voditelji Dubrovnik Dance Theatrea u prostorima zgrade Luke u Gružu.Ivica je radio u kompanijama suvremenog plesa koje su svjetski poznate poput Kibuttz Contemporary Dance Company u Izrealu, a Limor je radila u prestižnom škotskom nacionalnom baletu kao solistica. Upravo kada se Ivica htio vratiti iz Izraela u Hrvatsku, a Limor iz Škotske kući, putovi su im se isprepleli na zajedničkom projektu u Izraelu. Odlučili su nakon toga sve koreografije i kreacije odrađivati zajedno.Mala vojska disciplinirane djece- Tako je sve krenulo. 'Zapetljali' smo se privatno i poslovno i neko vrijeme živjeli u Americi, na Cipru, radili predstave, koreografije, nastupali na festivalima i nakon toga odlučili doći u Hrvatsku. Došli smo u Split odakle su moji, međutim, Limor i Split nisu kliknuli na prvu. Kada smo jednom posjetili moju obitelj, letjeli smo preko dubrovačke zračne luke. Limor se tada zaljubila u Dubrovnik na prvi pogled. Rekla je zašto ne odemo tamo živjeti. Ženina je riječ uvijek zadnja i, evo nas tu! - kaže u šali Ivica.Prošle su tri godine otkako su stanovnici našega grada. Prvo su radili u Mokošici gdje je Ivica bio trener gimnastike, a potom su odlučili otvoriti svoj studio jer im je glavni cilj osnovati profesionalnu kompaniju, promovirati umjetnost te staviti grad Dubrovnik na mapu važnih plesnih zbivanja.- Kao što vidite, već smo korak bliže tomu i svake godine sve više je zainteresiranih za dolazak u naš studio. Malo nas je omela moja ozljeda u izvođenju naših predstava, tako da od ljeta počinjemo ponovno. Imat ćemo premijeru, a potom dva mjeseca predstavu svaki dan u Gradu. Nešto je to novo u našem rasporedu. U vrijeme kada sam bio ozlijeđen odlučili smo otvoriti edukativni centa za djecu, gdje ih podučavamo klasičnom baletu i suvremenom plesu. Interes je puno bolji nego što smo mislili. Naši mali polaznici jako disciplinarno stoje u vrsti, simpatično su smiješni. Nedavno kada sam bio ozlijeđen bila je malo čudna atmosfera. Dođe im učitelj plesa na štakama i profesorica plesa kojoj hrvatski nije baš najjača strana. Ali, sve je funkcioniralo. Stvorili smo malu vojsku disciplinirane djece koja slušaju. Roditelji su fascinirani i sve u svemu ide to ka onom čemu smo težili - kažu naši sugovornici.Limor i Ivica gotovo su cijeli dan u svom studiju, pa privatnog života skoro da i nemaju. Rade od deset do četiri, a poslije toga održavaju edukativne radionice. Doma su tek poslije deset sati navečer. Obožavaju kuhanje.- Djeca su naši najbolji prijatelji, njih viđamo svaki dan, roditelji su isto super. Uvijek dođu i donesu nam šalicu kave, čokolade, naranče… Uvijek su ljubazni, pretvorili smo se u malu obitelj. Prijatelje još uvijek nemamo Jednostavno nemamo vremena, jer ne stignemo i jedno i drugo - kažu Limor i Ivica.'Došli smo tu baciti sidro'Oduševljeni su i što se dosta toga promijenilo u odnosu na početak.- Po roditeljima vidimo kako se mentalitet polako mijenja. Kada su u početku dovodili djecu na višesatne treninge, pitali su kako će to oni izdržati. Rekao bih im, pa niste tu važni vi nego djeca. Događalo se da djeca malo zakašlju pa ih nema dva tjedna. Čim malo sunce zasja ili padne kiša, nema djece u dvorani. Sada kada su nastupili čuli smo roditelji kako govore; vidi naše djece što sve mogu napraviti. Ipak smo nešto postigli. Sada redovito dolaze, ali trebat će dosta vremena da se neke stvari poslože - kaže Ivica.Limor kaže da joj u Dubrovniku najviše nedostaje obitelj. Naviknula se na naš način života, ali joj je naša kava malo prejaka.- Volim Dubrovnik, živjela sam u dosta drugih gradova u raznim zemljama. Svaki grad ima svojih nedostataka i problema. Prvi put kada dođeš u novi grad, uzbuđen si i misliš da je sve moguće, počneš živjeti i vidiš i sve nedostatke. Nema ni jedan savršeni grad na svijetu, ali moraš naći neki koji ti odgovara. Dubrovnik ima puno više pluseva nego minusa. Puno ljudi plati dosta da bi došli ovdje na godišnji, a ja svaki dan to gledam kroz prozor. To mi je fora - kaže Limor.Naši sugovornici također kažu kako im Dubrovnik nije skup, jedino im je bilo teško u početku naći stan.Nešto je skuplje u povijesnoj jezgri. Možda je skupo za nekoga iz Splita, Zadra, Imotskog, Benkovca, Zagvozda..., ali za nekoga tko dođe iz Londona sigurno nije - smatra Ivica. Limor dodaje da je sasvim uredu da kava na Stradunu košta i više od 20 kuna. Lokacija to dopušta.O svojim planovima na kraju kažu:- Došli smo tu baciti sidro, posadit maslinu, tako da planovi idu postupno. Želimo da Dubrovnik dobije profesionalnu plesnu kompaniju kao što ima većina gradova. Imamo ideju, ali da bismo je realizirali treba nam financijska potpora. Ako netko ne podupre umjetnost, potonut će dalje - kaže na kraju Ivica.Anđelka Kelava