Kad je Vlahušić počeo subvencionirati letove, Croatia je odgovorila dizanjem cijena

Croatia Airlines skriva točne podatke o svom poslovanju, naročito podatke o tome kako poslovanje nacionalnog zračnog prijevoznika stoji u odnosu na Program restrukturiranja iz veljače 2013. godine. Uostalom, taj plan koji je u posjedu novinara Dubrovačkog vjesnika i službeno nosi oznaku poslovne tajne. Uspoređujući taj plan s godišnjim izvješćima državne aviokompanije vidljivo je da gotovo niti jedan zacrtani rezultat koji čini osnovu poslovanja nije ostvaren. Umjesto Programom restrukturiranja predviđene dobiti od 10 milijuna kuna 2013., ostvareno je tek 720 tisuća kuna dobiti. Umjesto planiranih 51 milijuna, Croatia Airlines je lani ostvarila 7 milijuna kuna dobiti. Umjesto planiranih 13,49 do 13,65 euro centi prihoda po putniku i kilometru, Croatia Airlines je do sada dobacila samo do 12,85 euro centa po putniku i to s trendom koji je u padu i prema zadnjem nama raspoloživom podatku iznosi 9,8 centi. U analizu poslovanja Croatia Airlinesa ne bismo ni krenuli da nam razloga za to nije dao osobno predsjednik Uprave Croatia Airlinesa, Krešimir Kučko, koji je odbio dati intervju za Dubrovački vjesnik. Naime, Kučko je prilikom svečanog otvorenja linije Nica-Dubrovnik izravno optužio lokalnu vlast i turističke predstavnike da loše surađuje s nacionalnim prijevoznikom, koji je stoga posao odradio umjesto njih i uveo novu liniju koja će proširiti dubrovačke turističke horizonte: "Croatia Airlines uvela je novu liniju Dubrovnik – Nica o vlastitom trošku, odnosno bez ikakve financijske podrške iz modela udruženog oglašavanja, kako bi se stanovnicima najjužnije hrvatske županije omogućio još kvalitetniji izbor međunarodnih putovanja. Očekujemo da će ova linija pridonijeti razvoju turističkih kapaciteta Dubrovačko-neretvanske županije i grada Dubrovnika, a istodobno i razvoju hrvatskoga turizma kao vrlo važne gospodarske grane" – rekao je Kučko i naglasio da je izostala potpora lokalne gradske i županijske vlasti.SUBVENCIJA NA SUBVENCIJUBudući da je Dubrovnik jedini grad u Hrvatskoj čiji građani dvostruko subvencioniraju Croatiu Airlines – jednom kroz državni, a jednom kroz gradski proračun kojim se subvencioniraju građani da bi češće koristili usluge ovog avioprijevoznika – ovakva je izjava na samom rubu pristojnosti. S druge strane, i Dubrovčani i njihovi politički i turistički predstavnici već su duže vremena kivni na Croatia Airlines što je naprasno i bez njihova znanja ukinula isplativu cjelogodišnju liniju Frankfurt – Dubrovnik. Kad je shvatio da je njegova izjava otvorila čitav niz pitanja o državnim i lokalnim subvencijama koje dobiva nacionalni avioprijevoznik, da se postavlja i pitanje na koji to način državna kompanija donosi svoje poslovne odluke, Kučko je naglo zašutio i angažirao svoje PR suradnike da bi posredno ispitali „može li se tu nešto učiniti“. Drugim riječima, može li se učiniti nešto da Dubrovački vjesnik ne postavlja neugodna pitanja i ne piše o Croatia Airlinesu. Bili smo spremni pričekati da se gospodin Kučko predomisli ili nađe vremena odgovoriti na pitanja. Ali njegovi su PR stručnjaci sasvim pogrešno procijenili da Dubrovački vjesnik nije u stanju samostalno doći do relevantnih podataka o poslovanju Croatia Airlinesa i njezinom maćehinskom odnosu prema Dubrovniku. Cjelogodišnja linija Dubrovnik-Frankfurt je već 2011. godine poslovala pozitivno sa 776 eura po letu i bilo je za očekivati da će taj profit samo rasti. Naročito u narednom periodu kada su troškovi goriva značajno pali. Uostalom, te je godine linija Zagreb-Frankfurt Croatia Airlinesu donosila samo 558 eura po letu, dakle punih 200 eura manje nego linija Dubrovnik-Frankfurt. Štoviše, cjelogodišnja linija Dubrovnik-Pariz također je dostigla granicu rentabilnosti već u prvoj godini svog poslovanja kad je imala gubitak od samo 123 eura po letu. Zbog čega su, dakle, naprasno i bez obrazloženja ukinuti isplativi letovi i zajednička nastojanja Dubrovnika i nacionalnog prijevoznika da se produži turistička sezona? Odgovor na to pitanje slijedi u nastavku teksta, nakon što objasnimo što se događa s letom Dubrovnik-Zagreb.DUBROVNIK NEISPLATIV?U jednom intervjuu, u veljači prošle godine, premijerov osobni prijatelj Krešimir Kučko izjavio je da bi Croatia Airlines bez PSO-a (državne potpore za održavanje unutarnjeg linijskog prometa) zimi ukinula liniju za Dubrovnik jer je neisplativa. Međutim, Kučko nikad nije javnosti objasnio koliki je to gubitak kojeg Croatia ostvaruje na relaciji Zagreb-Dubrovnik, koliki je faktor popunjenosti zrakoplova, niti je poreznim obveznicima podnio račun u kojoj mjeri će taj gubitak biti pokriven državnom potporom. Jasno, izjava o neisplativosti linije za Dubrovnik je ordinarna laž. Croatia je isplativost podizala i pomoću malih trikova – bilo je dovoljno pomaknuti zavjesu business klase malo unazad, na uštrb ekonomske klase i u kasi bi već jače zvonilo. Kad se u subvencioniranje nacionalnog zračnog prijevoznika uključio i dubrovački gradski proračun, koji svakog svog građanina „časti“ sa 250 kuna ako u Zagreb leti avionom Croatia Airlinesa, nacionalni prijevoznik je odlučio povećati prosječnu cijenu karte koja je tako svima koji lete prema Dubrovniku postala još skuplja, dok je Croatia Airlinesu na toj liniji porastao profit koji se kasnije prelijeva negdje drugo. Tu negdje leži i razlog zbog kojeg je Croatia Airlines onemogućila putnicima da izravno lete iz Dubrovnika za Frankfurt i nazad, nego ih prisiljava da lete preko Zagreba, a onda po napuhanoj cijeni nastave prema Dubrovniku. Uostalom, da je Kučkova izjava o neisplativosti linije za Dubrovnik laž govori i podatak da lani nisu ni iskoristili sve državne poticaje. A to samo znači da je Dubrovnik, jedini hrvatski grad koji je od Zagreba udaljen više od tri sata vožnje, bio zakinut za mogućnost bolje povezanosti i više linija prema glavnom gradu. To ujedno znači da je novac kojeg Dubrovčani kroz državni proračun izdvajaju za obvezu održavanja zrakoplovne linije velikim dijelom bačen u vjetar i koristi nečem drugom. Izravan let za Frankfurt, iako isplativ, ukinut je dakle da bi se na grbači stanovnika Dubrovnika ostvario još veći profit. Turistička zajednica Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije uzalud pokušava razgovarati s nacionalnim prijevoznikom o povratku te aviolinije. Posljedica toga je da je nacionalni prijevoznik ostao bez pozamašnih sredstava za zajedničko oglašavanje, dokle god bude zatvarao one linije koje Dubrovniku trebaju, a otvarao one linije koje mu ne trebaju. Primjerice, liniju za Nicu.ZAŠTO NICA, A NE DUBROVNIK?Direktora Croatia Airlinesa namjeravali smo pitati zbog čega otvara liniju iz Nice, a odbija cjelogodišnju liniju Dubrovnik-Frankfurt i Dubrovnik-Pariz. Htjeli smo ga pitati koja je institucija napravila istraživanje tržišnog potencijala Nice, odnosno, što je pokazala analiza komparativnih putničkih tokova iz Nice za Dubrovnik preko drugih aerodroma u prethodnim godinama? Jesu li možda neki turoperatori zakupili sjedala kao dio paket aranžmana? Jasno je zbog čega Kučko nije želio odgovoriti na ta pitanja. Jer je odluka donesena „napamet“ i u nadi da će se izvući novac od turističkih zajednica. Ali neće, jer su putnici iz Nice samo putnici iz Nice, dok su dvije trećine ranijih putnika na direktnom letu Frankfurt-Dubrovnik činili takozvani interline putnici iz cijeloga svijeta. Pokušali smo od direktora Croatia Airlinesa doznati je li kao član Nadzornog odbora HTZ-a i Vijeća HTZ-a dao ikakve konkretne prijedloge o poticanju zračnog prijevoza od strane HTZ-a i njezinih lokalnih ogranaka? Jeste li kao direktor nacionalnog prijevoznika pokušali utjecati na svoje vlasnike, dakle na Državu, da Dubrovnik dobije odgovarajući status u smislu EU Smjernica o državnim potporama zračnim lukama i zračnim prijevoznicima? Croatia Airlines naprosto obmanjuje javnost o svom poslovnom rezultatu kad god može, a kad se njenog direktora pita nešto konkretno - on odbija odgovoriti. Umjesto njega to kasnije rade odvjetnički uredi, ali i tada s informacijama dvojbene istinitosti. Primjerice, u jednom novinskom reagiranju s početka prošle godine, odvjetnički ured u ime Croatia Airlinesa tvrdi: „Netočan je podatak da je Croatia Airlines "tradicionalno u velikim financijskim problemima". Zahvaljujući uspješnom provođenju mjera restrukturiranja kompanija je u prvih devet mjeseci 2013. godine ostvarila 20,3 milijuna kuna neto dobiti“. Ako je ta izjava odvjetnika točna, kako je onda Croatia Airlines u zadnjem kvartalu te godine uspjela uništiti, satrti, srozati neto dobit sa 20,3 milijuna na samo 702 tisuće kuna? Kako su 2013. uspjeli sprašiti 19 milijuna kuna čiste dobiti u samo tri mjeseca? Još veći papirnati uspjeh ostvarili su 2014. kad su umjesto - famoznim planom restrukturiranja - predviđenih 51, ostvarili 7 milijuna kuna dobiti. Bravo, bolje išta nego ništa. Međutim, kolika bi dobit bila da Croatia te godine nije prodala avion, motore i zemljište za 220 milijuna kuna? Bila bi barem 213 milijuna kuna „u crvenome“, pa i više jer smanjenje vrijednosti imovine donosi i uštedu na troškovima amortizacije. Poslovnim uspjesima nacionalnog prijevoznika tu nije kraj – u prvom tromjesečju ove godine ostvario je neto gubitak od 96 milijuna kuna. To je oko 14 milijuna kuna ili 17 posto veći gubitak nego u istom razdoblju prošle godine. Vidjet ćemo kakvo će poslovanje biti do kraja godine, jer tajni Plan restrukturiranja koji se, navodno, vrlo uspješno provodi, predviđa 49 milijuna kuna neto dobiti i solidnu profitnu maržu od tri posto. Ako se to ne ostvari - a lani, eto, nije - Dubrovnik će uskoro biti u velikoj prometnoj neprilici. Sretna je okolnost da bi se na natječaj za obvezu održavanja zrakoplovnih linija uskoro mogli uključiti Ryanair, EasyJet i WizzAir, osim ako ih prilikom sastavljanja natječaja u tome ne ometu državni konzultanti. I zato, prije nego što konzultanti izrade natječaj za održavanje zrakoplovnih linija, želimo postaviti još samo jedno pitanje – služi li nacionalni zračni prijevoznik naciji ili nacija njemu?Piše: Jadran Kapor