Kad si siromašan, onda ti jedino preostaje dostojanstvo. Kad si za svoj poso bijedno ili nikako plaćen, onda ti jedino preostaje autoritet. A kad ti poslodavac pokušava i to oteti, onda si očajan. Ako živiš u državi u kojoj je kopanje kanala jedino vrijedno spomena, onda su intelektualci, da prostiš, nahebali. Od kopanja, jedino im se računa kopanje nosa. Kad sve to preneseš na djecu, lijepo vidiš podrugivanje u njihovim očima kad pričaš o nekim visokim moralnim vrijednostima. Jer visoke moralne vrijednosti ne nose visoke take i usku vestu, niti se voze u autu skupljem od mog stana. Pa koje su to vrijednosti napete današnjoj mladosti (čast izuzecima)? Prvo, za lovu je beskrajno glupo radit. Pogotovo ne pošteno, vrijedno i odgovorno. Lova mora doć brzinski. Ko šaka u glavu. Ko kad ugaziš na hovno pa ti ovi s pola mozga kažu „to ti je sreća“. Ako je to sreća, što je onda nesreća, hebote? Brzinska lova postoji samo u igrama na sreću, kockanju ili u kriminalu. S obzirom na namještanje utakmica, i ovo prvo često se povezuje s ovim drugim. Moje zvijezde nikad nisu bile sklone brzinskoj lovi, osim ako ne računamo onih 20 lipa što sam ih pokupila na kolodvoru prije deset godina. I za to su mi rekli „to ti je sreća“. Da, da, mogla sam svašta kupit s njima.Kad kocka ne prođe dobro, onda krene kriminal. Ovaj put onaj iskonski. Primjerice, onaj politički, u metaforičkim rukavicama ili onaj lopovski, u pravim rukavicama. Da ne ostane trag. I sad imaš hrpu tek propupalih tinejdžera koji su uhitili štos – treba se priključit nekoj stranci. Nekoj sklonoj mitu and korupciji. Koja se klanja samo svom zlatnom teletu. Može i ovci. Važno da je stoka sitnog zuba. Hebeš ideale. Ideali ti neće donijet portafoj pun love i manekenku prazne glave. Nije li to prava slika „hrvatskog sna“? A ne ona s Gundulićem, vilama i ekipom hrvatskog narodnog preporoda. Vile? Dobro, hajde, može. Ako im obučemo crevje s visokim tacima i ispraznimo glavu, a napunimo sise. Sloboda? Je li to ona ista sloboda odlučivanja kojom smo Srđ predali golferima? Ne, hvala. Jer je Gundulić govorio o slobodi koja se ne prodaje za sve blago na svijetu, a ovdje se točno zna cijena. Pojedinačno i ukupno. Neto i bruto.Kako u našoj zemlji skinut kriminal s pijedestala kad se i crkve pljačkaju? Kako djeci reć da nema brzinske love? Kako im svojim bijednim uzorom pokazat da trebaju cijeli život radit ko robovi za iznimno sitnu lovu, molit Boga da se teže ne razbole jer neće moć plaćat lijekove, a na kraju ne dobit zasluženu mirovinu ili je dobit toliko malu da ne znaš bi li se smijo ili plako? A sat koji ti je firma dala na rastanku već si založio. Ionako znaš kome zvono zvoni. Nema frke, uvijek nam ostaje skupljanje boca i ostalog uporabljivog smeća. Kažu da je to naša nova budućnost, da se moš obogatit od skupljanja tuđih hovana. Veliki igrači već su pokupili veće komade. Nama ostaju brabonjci. I ono liđero. Rijetko. Ko što je rijetko i poštenje.Maja