Ima tih trenutaka u životu kad vam pukne pred očima, kad vam se upali lampica, kad vas Bog prosvijetli i ukaže na stvari koje su vam cijeloga života tu pred očima, tako jednostavne, a opet skrivene od svakog razumijevanja. Trebalo mi je samo dvadeset minuta kiše, samo jedna kratka nevera i 35 litara kiše po metru četvornom da bih shvatio zašto sveti Vlaho drži Dubrovnik na dlanu. Da izlije vodu iz njega, da nam osuši garaže i ulice. I zato hvala našemu parcu, svetome Vlahu što je Dubrovnik postavio nizbrdo. Što ga je posadio na pustu hrid i obronke Srđa, što ga je okružio sinjim morem. Jer da ga je, Bože sakloni, posadio u Popovo polje - sad se bez maske i peraja ne bi moglo izać' iz kuće.Dubrovnik je, kažu, na dobrom putu da do 2020. postane pametni grad. Jedva čekam. Jer nam je prošlotjedna kiša pokazala da ovi što nam vode grad baš i nisu od velike pameti. Kad se konačno 2020. opametimo, naučit ćemo dvije veoma važne lekcije - da kiša, u pravilu, pada odozgor i da se slijeva nizbrdo. Budući da smo izbetonirali i asfaltirali sve što se moglo, ta će spoznaja biti od izuzetne važnosti kad na red dođe pametno projektiranje oborinske odvodnje. Ako Pero Vićan ne laže, Grad Dubrovnik ima više inženjera nego građevinska tvrtka Kamgrad i više pravnika nego Općinski sud. Dakle, sve što ti ljudi trebaju napraviti jest usmjeriti vodu nizbrdo i sve će biti u redu. Pravnici će svoj dio posla odraditi prilično lako. Samo neka kopiraju i adaptiraju Uredbu o određivanju tokova voda po gradskim ulicama iz 1407. godine. Teži posao imaju gradski inženjeri, ali bude li sreće i dovoljno kiše, do 2020. bi mogli doći do zaključka da litra vode ne stane u teću od po' litre. Naime, notorna je laž da su Japanci izmislili bidon od pet litara u koji stane deset litara vina. Ne treba vjerovati globalističkoj propagandi nego odvodne cijevi i šahtove graditi dovoljno široko da prime svu količinu vode u jedinici vremena.Drugi veliki problem koji je isplivao u ovom prolomu oblaka jesu naše ceste. Kao što ste vidjeli, u samo dvadeset minuta voda je uništila više od 20 metara asfaltirane ceste, a ni nogostup nije lišo prošao. Problem je, shvatili ste, što je voda nestlačiva. Župljani su na to upozoravali još 1965. kad je radnička klasa gradila cestu kroz Mline. Govorili su da od današnje autobusne stanice poviše hotela Astarea, pa tamo prema Platu treba ostaviti prostora za vodu. Da će to sve otklizat ako se ne napravi kvalitetna drenaža. U svakom slučaju, partijski je komesar odlučio da je narod jači od vode i da će snažne ruke naših naroda i narodnosti savladati svaku silu i nepravdu. Posljedica svega je da se taj dio ceste do sada sanirao nebrojeno puta. Brojni su inženjeri tu i penziju doživjeli ali voda i dalje čini svoje.Na Ilijinoj Glavici će biti slično – doživjet ćete penziju, doživjet ćete kako je krenulo i izgradnju groblja na Dupcu, ali će svaki pljusak zahtijevati novi sloj asfalta. Ako bude sreće, asfaltiranje će se platiti prihodima od flaširane kišnice. Čuli ste već da je Andro Vlahušić najavio da će prodavati i dubrovački zrak, da ga ima namjeru pakirati u gambele od dva deca i one veće od po' litre. Logično je da će do 2020., kad Dubrovnik postane pametan grad, krenuti i u monetarizaciju ovog dragocjenog a neiskorištenog prirodnog resursa kojeg dubrovački vatrogasci trenutno ispumpavaju iz vaših garaža i podruma.Meni će na koncu biti žao jedino dubrovačkih vatrogasaca koji će tada praktično ostati bez posla. Danas kad je sve izgorjelo, voda je za njih izvor života. U srijedu smo se ozbiljno dvoumili hoćemo li vijest o posljedicama nevremena staviti opremiti naslovom – Vatrogasci po…zdili: U prvih 15 minuta imali sedam intervencija. Onda smo shvatili da su poplave zapravo njihova budućnost, jedina elementarna nepogoda koja im osigurava kakvu-takvu budućnost. I zato nam ih je bilo žao. Obavili su sjajan posao. Jedino oni, u cijelom Dubrovniku.Jadran Kapor