Godinama su tekle glupe, dosadne i naporne rasprave o tome kakav turizam želimo. Masovni ili individualni. Pod ovim drugim podrazumijevamo dolazak nekoga tipa Angeline i Breda koji će nam ostaviti love koliko i sedam kruzera. Budući da nas Angelina obilazi u širokom luku, ostaje nam masovka. Grupnjak. Pa ti vidi ko tu koga. Glede grupnjaka, predlažem seksi turizam tipa onog na Filipinima. Ti bi, rođače, nešto hebavao? Nema frke. Iskrcat ćemo te na Sv. Andriju ili na Grebene, ostaviti Tinu i slične ili dva tamnoputa s dugim kabelima i šoraj, prijatelju. A ako te počnu mahnito slijediti ovi potonji, koji ti nimalo ne leže, a ni ti njima ne želiš ležat, onda skoči u more i plivaj. Nazovimo to avanturističkim turizmom. Kakvi nam to turisti dolaze? On je tuga i nevoja. Kad ga vidiš, dao bi mu štogod para da ne umre od gladi. Čovječe, on nosi paštetu na odmor, ali je zaboravio nož za mazanje pa ga ‘posuđuje’ đe stigne. Oni putuju u čoporu da čuvaju leđa jedan drugome kad šeru neđe nasred prometnice. Govnuška su već bila tu, jednajo više ili manje, ista stvaruška! Nema vezuška što smrduška. I točkuška.A ovi s lovom? Čuli su za nas da smo zadnji pećinari u Europi. Nema paparazza i to. I onda se strašno naljute i digne im se tlak kad za druge šetnje na ulazu u grad naiđu na čopor fotografa. Idealni smo oprat brodski zahod s vanjske strane Lokruma i kupit malo zeleni na pjaci. A onaj kusur, sve po jedan dolar u saketu, dat za popravak crkve na Mljetu. I da ta svekolika humanost izađe na naslovnici dnevnih novina. U namjeri da zarade koliko su i planirali, pa taman preko leševa, ugostitelji su do beskraja podigli cijene. Ako se koji zahebe pa dođe, platit će za onu trojicu što nisu došla. Neđe prije ponoća išćerat će ih vani jer svojim smijehom i glasnim razgovorom smetaju gospođu Anku u susjedstvu. A ona ima lagan san i tešku ruku. Pa bi mogla koga i oflimat. Npr. šefa restorana. Bolje i to nego da mu prospe pun pokarić na goste. Uskoro pošaljemo nadobudnog novinara da po granicama hvata izjave jadnika koji još nisu iskusili naše čari.Japanac: Saikonaa! Ja čuo vi imati lude krave, a mi isto ludi pa došli! Seiko! - kaže i naceri se. Amerikanac: Yes, ja čuo vi prodajete hotele sve po 9 kuna, it is good biznis! - kaže i zagrize hamburger što ga je dovuko iz doma. Tip s beogradskom registracijom i jajima ko dinja – svako: Dočuh, bre, da počinje sezona požara, pa reko – idem lepo da se pridružim. Svi nas vole, svaka je budala našla neki svoj razlog. Eto, samo još da se riješimo nekih konobara koji kopaju nos dok poslužuju goste. I koji te s vrata pitaju: Što oš? Putovanje našim cestama postaje prava avantura. Pariz-Dakar. Svako malo naletite na poruku na plakatu koja vam jako, jako želi sretan put. Što vam doista i treba. Pa smo po tome jedinstveni. Šarmantno iskreni. Dubrovnik vas voli. Ako do njega dođete živi! Jeftine kamenice, mušule i prstići (ovo zadnje nevješto prekriženo). Pažljivo skreni da ti ne budu najskuplje! Lijepe plaže. Čisto more. Kao u raju. Ako već niste tamo. Onda ništa. E zašto nismo ko npr. Novozelanđani… pa njima dolaze turisti čak iako na svakog od njih dolazi po 3 morska psa. Ne brinite, gađat ćemo hi puškama kad vam dođu blizu, ako falimo - nema veze, ionako vam je bilo đenja! Para da i mi ne možemo nabavit dva polovna morskića. Para da ih nema svuda oko nas. Para da nas oni nisu doveli tu đe jesmo.Maja