StoryEditorOCM
KulturaGLAZBA NA 66.DLJI: SLOVENSKA FILHARMONIJA, UROŠ LAJOVIC, DOMAGOJ DOROTIĆ, LEON KOŠAVIĆ
Najviše ocjene za prvi ovogodišnji koncert
21. srpnja 2015. - 12:45
U mnogim sezonama je glazbeni program počinjao na mjestu gdje se održava otvaranje Igara. Taj prostor je atraktivan prvenstveno kao impresivna slika, jer bi se o akustici – bez obzira o kojem broju izvođača je riječ - dalo raspravljati. I prvi koncert na 66.Dubrovačkim ljetnim igrama održan je ispred crkve sv.Vlaha. Njega su obilježili slovenski i hrvatski umjetnici i zaista možemo govoriti o uspješnoj suradnji. Međutim, mogao nas je iznenaditi izbor programa, pogled na polupraznu desnu tribinu, (za nju je, vjerojatno, rezerviran najmanji broj gratis karata) te, unatoč izvrsnim izvedbama, mlak i nepoticajan pljesak festivalske publike (dio njih je pljeskao između stavaka simfonije unatoč elegantnim dirigentovim upozorenjima). Očekivali smo i veći broj ljudi koji bi, inače, koncert odslušali na nogama, dakle okolo tribina, iza ograde. Očekivali smo i neku drugu simfoniju za koju bi Slovenska filharmonija bila u punom sastavu kakav je svirao u prvom dijelu programa. Ali smo ipak zahvalni na komadićima operne literature jer Igre ni ove godine ne nude tu glazbeno-scensku formu.Tako smo u prvom dijelu čuli dijelove iz opernog repertoara koje je započela uvertira Rossinijeve opere Kradljiva svraka. Osim tog orkestralnog broja izveden je još Ples satova iz Ponchiellijeve opere La Gioconda i Sevillana iz francuske verzije Verdijeve opere Trubadur. Slovenska filharmonija je pod palicom Uroša Lajovica, svog šefa dirigenta, zvučala zaista odlično, precizno do najsitnijih detalja a sve u nekom poletnom i zanosnom tonu. Tenor Domagoj Dorotić otpjevao je ariju Come un bel dì di maggio... Andree Chéniera iz istoimene opere U.Giordana te ariju Cielo e mar… Enza Grimalda iz Ponchiellijeve opere La Gioconda. Riječ je o voluminoznom glasu i nadahnutim interpretacijama. Možda je u Ponchiellijevoj ariji Filharmonija bila pretiha, ali ta činjenica nije narušila dobar dojam. A onda se Domagoju Dorotiću pridružio bariton Leon Košavić, još jedan perspektivni hrvatski pjevač, pa su zajedno - i to stilski vrlo ujednačeno - izveli duet Don Carlosa i Pose Dio che nell‘alma infondere iz Verdijeve opere Don Carlos. Ne baš gromoglasnim pljeskom, unatoč impresivnim pjevačkim ostvarenjima, završen je vokalni dio ovog koncerta. Bez pauze, s tek nekoliko sekundi predaha kako bi Filharmoniju napustile neke dionice, započela je Beethovenova Simfonija br.1 u C-duru. Znali smo da će zvučati bogato i moćno, jasno za praćenje i uživanje u njoj, znali smo da će Uroš Lajovic od svojih glazbenika izmamiti maksimalan angažman. Pa se ovo gostovanje Slovenske filharmonije samo nadovezalo na divna dosadašnja iskustva.Koncert je završio nešto malo prije 23 sata, što je prava mjera za ljetnu večer. Ali, ni prije ni nakon njega, po Gradu se nije osjećala atmosfera Igara. Atmosfera glazbe, kulture, bogatih noćnih događanja, spoja otvorenih prostora i umjetnosti, patina slavnih dana. Hoće li se što promijeniti u ovih 45 dana?Piše: Sanja Dražić