Jesmo li naivni kad očekujemo poštenje?

Umjesto da nam ulije nadu, riječ 'arbitraža' prosječnom Hrvatu može samo utjerati strah u kosti.Arbitraža je, po definiciji, način rješavanja sporova, u kojem se sporovi rješavaju izvan suda, a stranke svoj predmet spora iznose pred jednu ili više osoba odnosno arbitara. Arbitar, odnosno arbitražni sud kao nedržavni sud svoje ovlaštenje za rješavanje spora crpi iz sporazuma stranaka. One, naravno, vjeruju u poštenje arbitara, jer im u suprotnom važna pitanja poput granice državnog teritorija (akvatorija) sigurno ne bi predali u ruke.Skandal u postupku arbitraže sa Slovenijom oko Savudrijske vale je tim veći, kad se sjetimo da je u zadnje vrijeme 'u modi' pokrenuti arbitražu u slučajevima gdje dogovora među strankama nema. Nisu to sitne stvari, obično je riječ o velikim ulozima države i jedinica lokalne samouprave koje arbitražom najčešće igraju na 'sve ili ništa'. Koliko je opasno prepustiti važnu odluku arbitražnom sudu, podvlači i činjenica da je ona konačna i bez mogućnosti za žalbu. Obje strane su dužne uvažiti odluku arbitražnog suda.Iz, u medijima objavljenog transkripta i audio-zapisa, vidljivo je da su se slovenski član arbitražnog suda Jernej Sokolec i slovenska diplomatkinja, opunomoćena predstavnica za praćenje arbitraže Simona Drenik, dogovarali o iznošenju argumenata i lobiranju kod drugih sudaca Stalnog arbitražnog suda u Haagu u postupku o granici između Slovenije i Hrvatske. Prema transkriptu i audio zapisu njihova razgovora, arbitražni bi sud dodijelio veći dio zaljeva Sloveniji. Sokolec i Drenik su nakon objave transkripta podnijeli ostavke, ali slovenska se vlada žestoko opire prekidu ovakvog arbitražnog postupka.Dok čekamo što dalje, podsjetimo da Grad Dubrovnik trenutno čeka razrješenje arbitraže koja je u tijeku, one oko javne garaže. Midia grupa, investitor javne garaže na Ilijinoj glavici, zatražila je arbitražu u prosincu 2013. protiv Grada Dubrovnika radi naplate potraživanja u iznosu od 261 milijun kuna.– Arbitraža zna biti paprena! To su nepojmljivi iznosi – komentirao je tada gradski pročelnik za financije Niko Pavlović. Proračun Grada Dubrovnika za 2015. iznosi 396 milijuna kuna, pa je jasno što bi gubitak u ovom sporu značio za Grad.Osim arbitraže oko javne garaže, 'smiješi' nam se još jedna koju je najavio gradonačelnik na jučerašnjoj sjednici Gradskog vijeća. Naime, Razvoj golf će, u slučaju utvrđivanja raskida ugovora s Gradom za tvrđavu Imperijal, najvjerojatnije tražiti nadoknadu štete na arbitraži. Naravno, samo ako pravno tumačenje ne bude jednako tumačenju vijećnika 'Srđ je Grad', koje tvrdi da je ugovor već raskinut automatizmom.Abitraže su u Hrvatskoj zadnjih godina 'u trendu'. To nije slučajno. Još 2003. su se u Dubrovniku sastali predstavnici gospodarskih komora zemalja Jadransko-jonske inicijative s nakanom da se ustanovi arbitražni sud, čijim bi se osnutkom arbitraža kao način rješavanja prijepora u državama članicama češće primjenjivala. Države članice inicijative su Slovenija, Srbija, Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Grčka, Hrvatska i Italija.I tako se opet vraćamo na Sloveniju i arbitražu, koja je obećana u korist Sloveniji. Barem tako tvrde transkript i audio zapis. Slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec na ovu je činjenicu odgovorio 'protugrijehom' hrvatskih tajnih službi koje su ih prisluškivale, što je bivši slovenski ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel komentirao riječima 'Svi prisluškuju svakoga, ne treba biti naivan' i požalio se na, očito nepripremljenu, protuobavještajnu zaštitu koju je slovenski dvojac u dogovorima trebao imati. Jer 'lobiranje', kako se sada taj dogovor pokušava opisati – ili to uistinu jest - uobičajena je praksa razvijenih država, u čemu se ovaj put, kao i puno puta prije toga, naivnom pokazala upravo Hrvatska.Najvjerojatnije je to hrvatska tajna služba koja je odradila svoj posao. Da nije, šira javnost nikad ne bi saznala da se, čini se, arbitraži mogu radovati samo oni s boljim vezama. S time da se ne misli na one prislušne.Dube Marjanović Ladašić