Dok smo se vozili jedinom cestom na otoku, nisam mogao ne pomisliti da je to mjesto gdje je vrijeme stalo. Dobro, ne baš u potpunosti stalo, nego protječe jako, jako sporo. Da protječe malo sporije, počelo bi ići unatrag. Nemojte me pogrešno shvatiti, nema u tome ništa loše''Stvarno ćeš mi slomiti srce..., ali ako baš inzistiraš...'', odgovorio je vlasnik restorana. On je uistinu izgledao tužno, ali morao je udovoljiti mom zahtjevu. U njegovu obranu, razumijem kako se osjećao. Ako strastveno obavljate svoj posao, onda je zaobilaženje pravila te obavljanje nečega što je u suprotnosti s vašim principima, stvarno jako težak zadatak. Nisam bio na Šipanu godinama. Stoga, koristeći roditelje kao izgovor, rezervirao sam kratki posjet tom otoku. Kad dođe vrijeme da se Postiru pošalje u rezalište, a taj dan će zasigurno doći, bit ću tužan kao što je to i vlasnik restorana. Ona je možda stara, pomalo spora i nemoderna, ali je sastavni dio elafitskog iskustva. Uostalom, na Elafite se ide uživati i opustiti, nema razloga za žurbu. Štekčući dovukla nas je u luku Šipan te sam potražio prijevoz. Vidio sam čovjeka s malim kombijem koji se motao unaokolo te ga upitao: ''Čekate li nas?''. Čovjek je podigao pogled sa svog mobitela i odgovorio: ''Ne, ovo nije moj kombi, a i već je rezerviran''. Oh, pa gdje li je onda naš prijevoz? ''Neki novinar iz Grada je rezervirao kombi'', dodao je. Ah, ipak je to bio naš prijevoz. Dok smo se vozili jedinom cestom na otoku, nisam mogao ne pomisliti da je to mjesto gdje je vrijeme stalo. Dobro, ne baš u potpunosti stalo, nego protječe jako, jako sporo. Da protječe imalo sporije, počelo bi ići unatrag. Nemojte me pogrešno shvatiti, nema u tome ništa loše. Ustvari, namjerno sam se odlučio za posjet Šipanu kako bismo se odmorili i pobjegli od civilizacije.''Nema više skrivanja''Ali, ako idete na otok, onda morate posjetiti i određeni restoran koji je poznat po svojim morskim delicijama. Postojao je samo jedan problem, moji roditelji. Oni nisu neki ljubitelji ribe ni morskih specijaliteta. Zato sam razmišljao unaprijed. ''Ja se ispričavam, ali bi li vam bio problem poslužiti ribu bez glave?'', upitao sam. Izgled na licu vlasnika restorana sve mi je govorio, njegovo srce bilo je slomljeno. Svakako, skidam mu kapu, ne samo da je ribama uklonio glave nego je i sva ostala riblja jela servirao tako da moji roditelji nisu uopće mogli naslutiti što zapravo jedu. Ta njegova taktika upalila je kod prva dva jela, što je bila veličanstvena kombinacija dubrovačkih recepata. Onda se pojavio s trećim jelom, s rižotom morskih plodova (kozicama, mušulama, sipom, između ostalog i morskim puževima) te se nasmijao govoreći: ''Nema više skrivanja''. Tako da je mojim roditeljima bilo očigledno koja ih hrana čeka. Bit ću iskren prema njima, sve su probali i bili su oduševljeni. U tim delicijama nije bilo ničega što im se nije svidjelo, sve je bilo za prste polizati. Zatim je došlo glavno jelo, oprostite, obezglavljeno glavno jelo. ''Ovo je ulovljeno u 11:30 sati'', dodao je dok je ogromni arbun stizao na naš stol, koji je, preliven maslinovim uljem, izgledao jako ukusno. Još jednom su moji roditelji bili ugodno iznenađeni.Život se vrti u krugIma nečeg jako lijepog kad je Šipan u pitanju, osim odlične kuhinje i sporijeg načina života. Šipan ima dušu. Možda na prvi pogled izgleda nepristupačno, ali zapravo je jako ugodno mjesto. Ima duh zajednice, sve generacije žive zajedno. Pretpostavljam da na prvi pogled izgleda nepristupačno, jer se sezona bliži kraju, te je izgledalo kao da većina ljudi koje smo sreli jedva čekaju imati svoj otok samo za sebe. Ali ne može ih se kriviti. Grupica muškaraca u kafiću na plaži, koji su izdaleka izgledali kao da su spremni skočiti jedni na druge i potući se, jednostavno su bili zadubljeni u svojoj partiji karata. Istovremeno su se njihova djeca kupala i igrala bezbrižno u moru. Da postoji auto za povratak u budućnost, recimo nekoliko desetljeća unaprijed, siguran sam da bismo opet vidjeli istu grupicu djece koja uživaju u partiji karata kako su uživali njihovi roditelji. Kad smo krenuli kući vidjeli smo te iste roditelje kako voze svoju djecu na trajekt kako bi pošli u školu. Gledajući taj prizor, nisam mogao ne pomisliti kako se ovaj isti ritual odvija već generacijama. Život se vrti u krug, a na Šipanu su ti krugovi očigledni i primamljivi. Američki pjesnik Robert Frost napisao je, ''U tri riječi mogu sumirati sve što sam ikad naučio o životu – život ide dalje.'' Možda je i on nekad živio na Šipanu.