Originalna promocija znanstvenih djela domaćih autora

Sinoć je u palači Skočibuha u Lapadu, odnosno u Zavodu za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, predstavljeno nekoliko knjiga dubrovačkih znanstvenika - djelatnika tog Zavoda. Predstavljeni su Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU (Dubrovnik Annals) i znanstveni radovi "Orebić u 19. stoljeću prema katastru Franje I" (svezak 2 i 3) Irene Ipšić, "Stanovništvo Popova u Hercegovini: Ravno" autora Marinka Marića, "Mit o Dubrovniku: diskursi o identitetu renesansnoga grada" Lovra Kunčevića, "Dubrovnik ponovljen Jakete Palmotića Dionorića" Slavice Stojan i "Vlasteoske kuće u gradu Dubrovniku 1817. godine" Ivane Lazarević.Promotori navedenih znanstvenih djela bili su Jasenka Maslek, Jelena Obradović Mojaš, Relja Seferović, Rina Kralj-Brassard, Slavica Stojan i Nenad Vekarić. Akademik Vekarić je tom priliko naglasio:- Iako večeras predstavljamo godišnju produkciju Zavoda za povijesne znanosti HAZU, čini mi se da činimo nešto što je još važnije od toga: predstavljamo sjajnu generaciju mladih dubrovačkih povjesničara, stasalu na doktorskom studiju Povijest stanovništva. Irena Ipšić, Marinko Marić i Ivana Lazarević, čije se knjige predstavljaju, taj su rad ostvarili na tom studiju, a etiketa HAZU koju izdanjem knjige dobivaju najbolji je dokaz kvalitete tih disertacija. No, etiketa je samo formalni dokaz koji katkad može i zavarati - ove su knjige stvarni dokaz kojeg svi mogu opipati, pročitati i uvjeriti se koliko su vremena, energije i znanja morali uložiti i koliko je njihova titula teška. Uz Irenu, Ivanu i Marinka ovdje su i Rina Kralj-Brassard, Jasenka Maslek i Jelena Obradović-Mojaš, večeras u ulozi predstavljača, čije su disertacije također već objavljene ili su u postupku objavljivanja. Lovro Kunčević, čiju knjigu također danas predstavljamo, kao i Relja Seferović, u tom su društvu već veterani, a Slavica Stojan i ja - metuzalemi. Dubrovačka historiografska škola ne treba brinuti za budućnost.Predstavljanja su, valja priznati, učinjena na doista originalan način, a u oštroj konkurenciji najoriginalnija je pristupom predstavljanja bila Slavica Stojan koja je predstavila "Dubrovnik ponovljen", djelo Jakete Palmotića, jednog od najvećih dubrovačkih diplomata, koji je poslije potresa održao sjajni govor pred turskim sultanom. Njoj uz bok po kriteriju originalnosti, akademik Vekarić je, osvrnuvši se na knjigu Ivane Lazarević ukazao na nepoznate detalje dubrovačke povijesti koji su 'zagolicali' publiku u prepunoj saloči Sorkočevićeva ljetnikovca:-Dubrovačka vlastela najznačajnija je artikulirana društvena skupina nastala na hrvatskom tlu. Dvadesetak prezimena dalo je u 6-7 stoljeća izuzetno velik broj značajnih ljudi, pjesnika i znanstvenika, glazbenika. Tih dvadesetak prezimena dalo je niz značajnih državnika, kneza Damjana Judu, Marina Klementovog Gučetića, bez kojega ne bi bilo Republike, Marojicu Cabogu i druge. Više od 1000 dipolmata s tih dvadesetak prezimena stoljećima je šetalo po europskim dvorovima, od Rima i Venecije, Beča i Pariza, do Istanbula, štiteći Republiku u najkriznijim trenucima poput Jakete Palmotića i Nikolice Bona nakon potresa, ili pak u mirnim vremenima, zalažući se za trgovačke povlastice i braneći interese Dubrovačke Republike na svim ostalim poljima.Vrlo malo znamo gdje su stanovali svi ti značajni ljudi. Iz doba Republike nije sačuvan nijedan pojedinačni popis kuća Grada ni katastik, te je istraživanje mreže dubrovačkih kuća i palača vrlo težak istraživački posao. Ivani je polazište bio popis stanovništva, proveden desetak godina nakon pada Dubrovačke Republike, najstariji pojedinačni popis stanovništva grada Dubrovnika, popis koji je imenom i prezimenom, razvrstane prema kućanstvima, obuhvatio sve žitelje Dubrovnika. U tom je popisu utvrdila mrežu vlasteoskih kuća i ubicirala ih na terenu. Da bi u tome uspjela, istražila je više arhivskih fondova, oporuke dubrovačke vlastele, ostavinske rasprave i posebno katastar Franje I. iz 1837. godine i sve kasnije katastarske dopune do polovice 20. stoljeća.Tako je utvrdila da je 4 posto dubrovačkih plemića, koliki je tada bio njihov udio u ukupnom gradskom stanovništvu, imalo ili posjedovalo blizu 12 posto stambenih jedinica, a kad bi se u obračun uzela i veličina objekata, njihov bi udio u vlasništvu ili posjedu stambenog prostora premašio 20 posto. Taj nalaz je izuzetno važan jer predstavlja jedan dokaz o načinu na koji se formiralo dubrovačko plemstvo. Naime, kad se 1332. godine zatvaralo dubrovačko plemstvo, udio plemstva u stanovništvu grada iznosio je oko 40 posto. Ako je 4 posto dubrovačkog plemstva 1817. godine posjedovalo preko 20 posto stambenog prostora u gradu Dubrovniku, koliko je onda posjedovalo 40 posto plemića u 14. stoljeću. Vjerojatno čitav Grad - ili drugim riječima: vlasništvo nad nekretninama vjerojatno je bilo i ulaznica za vlasteoski krug.Promociju knjiga uveličali su čelistica Vanda Đanić i pijanist Alberto Frka koji su izveli “Humoresku” Antonina Dworaka i “Tarantelu” Wiliama Henry Squire.