Građena je dugo, a ruši se brzo kao da je usred tsunamija. Europa, sigurnost, način života, mobilnost, sve se to na očigled troši i devalvira k'o dinar u bivšoj državi. Jeste li čuli od poznanika ili prijatelja kako se premišlja hoće li putovati avionom? Mnogi koji ne moraju putovati spremni su pričekati, odgoditi za neko mirnije vrijeme, iako više nitko ne zna procijeniti hoće li mira uopće biti. Kretanje nam postaje sve ograničenije.Nakon rušenja aviona s ruskim turistima nad Sinajem i terorističkog napada na šest pariških lokacija nema dana bez prijetnje bombom. Vijesti otprilike idu ovako: dva aviona Air Francea upućena na prinudno slijetanje na najbliži aerodrom zbog prijetnje bombom; poljski putnički avion prinudno sletio u Bugarskoj; u Moskvi već druga prijetnja bombom u metrou, i tako redom. Bit će toga još. Sve i da je samo prijetnja to mijenja rutinu, traži hitnu provjeru, troši živce, sije strah i paniku. Zamislite da ste u avionu, u zraku nakon što je rečeno da se mora hitno sletjeti zbog dojave o bombi. Još gore, zamislite da ste s obitelji. Jedan takav let, dosta straha za cijeli život.Europski način života toliko je ranjiv da je onome koji prijeti i terorizira dovoljan telefon sa softverom za prikrivanje poziva da napravi ogromne štete. Čini mi se nekako da će u općoj panici prva nastradati industrija putovanja, što daljih, to više. Teror je nešto što ne bira razlog, mjesto i vrijeme i to je ono što najviše užasava. Strah da možeš biti raznesen bombom bilo gdje, ni kriv ni dužan, neusporediv je s bilo kojim drugim strahovima.Nakon napada u Parizu samo se čeka gdje će opet. Svi znaju da će nakon niza lažnih telefonskih prijetnji opet negdje nešto eksplodirati, samo je pitanje gdje će se to dogoditi, u zraku, ili na zemlji. Dalje, u nekoj od europskih metropola, ili bliže nama na europskoj periferiji?U srijedu je do krvoprolića došlo nedaleko Sarajeva. Naoružani civil ubio je dvojicu vojnika i pucao prema trećemu, a potom se ubio bombom. Nakon prve vijesti o dvostrukom ubojstvu iz izvješća se dalo uočiti kako se tamošnje policijske i pravosudne strukture muče da taj napad ne okarakteriziraju terorizmom, iako su svi elementi išli tome u prilog. Počinitelj s automatskom puškom ubio vojnike, napad bez jasnog motiva, rafal ispaljen prema autobusu, samoubojstvo bombom. Uspjeli su kupiti nekoliko sati, da bi na kraju ipak morali priznati da je riječ o terorističkom napadu. Preblizu je to, mora zabrinuti i postaviti neka pitanja. U Bosni i Hercegovini, našem najbližem susjedstvu nekad poznatom po mirnom suživotu, prema relevantnim procjenama najmanje je tri do četiri tisuće terorista spavača, spremnih aktivirati se kad ih aktiviraju.Kažem kad ih aktiviraju, jer ne mislim da je riječ o slobodnim strijelcima koje je pripadnost jednoj vjeri motivirala da podmetanjem bombi ili iz zasjede ubijaju ljude druge vjere. Mislim da je riječ o više od stoljeća dugom projektu najjačih svjetskih sila i njihovih tajnih službi upregnutih u ostvarivanje nekog geopolitičkog cilja. Počelo je davno kad se Britanski imperij sudario s raspadajućim Otomanskim imperijem.Ovoga puta na meti je EU, a u istom paketu ide i okruženje, Ukrajina, Sirija, Libija. Destabilizacija ratovima u susjedstvu, terorizmom, kanaliziranjem milijuna izbjeglica što će dovesti do brisanja najvažnijeg europskog dostignuća slobodnih i protočnih granica, zbijanja redova i vjerojatne pojave nekih novih hitlera. Nije li čudo kako je sve to građeno desetljećima na koljena palo za samo nekoliko mjeseci?Nadajmo se da neće do kraja pasti. Svijet se promijenio, informacija je dostupna svima, sve je postalo provjerljivo, sve je teže manipulirati. Ljudi su svjesni da je riječ o prikrivenom projektu, a ne o sukobu civilizacija motiviranom vjerskom mržnjom.Ne vjerujte u takozvanu borbu protiv terorizma, jer su u toj borbi stradale jedino zemlje gdje ni terorizma, al Qaide i ISIL-a nije ni bilo, Irak, Libija, Sirija. Čini se da je cilj bio terorizam stvoriti i izvoziti po Europi. To upravo gledamo.Antun Masle