Bilo je to davno, ali me kolega Nino podsjetio na dobra stara socijalistička vremena, kad je na isporuku kupljenog televizora trebalo čekati najmanje sedam dana. Od dodatne opreme na televizor se stavljalo puničino milje i venecijanska gondola, kupljena negdje na Ponterossu u Trstu jer, tko bi fićom još vozio i do Venecije. Danas vam za kupovinu televizora opet treba sedam dana, jer je u masi proizvoda nemoguće odabrati baš onaj koji vam se sviđa. Razlika je jedino što današnji televizori nemaju mjesta za milje i gondole.No, nisam ja ovdje htio pričati o kupovini televizora, iako će se ta tema opet ponoviti u pasusima koji slijede. Htio sam se zapravo požaliti da je u sedam dana ponekad teško dočekati temu vrijednu komentara, a sad sam u situaciji da se u sedam dana dogodilo toliko svinjarija da je teško izdvojiti onu veću. Počnimo od one manje – od velike Onofrijeve fontane koju je spretni obližnji poduzetnik pretvorio u veliki Onofrijev ledomat. Vidjeli ste fotografije koje smo prvi objavili na našem portalu; led je po visini ispunio barem dvije trećine kanala. Budući da je led u fontanu ubačen u petak i to pred kraj radnog vremena, poslovično usporene i nevažnim poslovima zauzete gradske službe i konzervatori, nenavikli na rad vikendom, reagirali su tek u ponedjeljak. Da sam zao i nepristojan, rekao bih da im je jedan dan trebalo da shvate, drugi da se pripreme, a treći da izađu iz ureda i pogledaju što se događa. Valjda im je jedan dan trebalo da shvate, drugi da se pripreme, a treći eto da izađu iz ureda i vide što se dogodilo. No, to je uvredljivo i netočno. Ali je točno da smo gradskim službama slike poslali puno prije nego što smo ih objavili na našem portalu, a imamo i pismenu potvrdu da su još u petak vidjeli slike.O kolikoj se količini radi dovoljno govori činjenica da se led jedva istopio do dolaska konzervatora i komunalaca, tri dana kasnije. Toliko leda u povijesnoj fontani može i ne mora izazvati oštećenja na kamenoj plastici, ali nesumnjivo predstavlja prijetnju vrijednom spomeniku iz 15. stoljeća. Oni koji su u osnovnoj školi propustili lekciju o toplinskom istezanju teže će shvatiti potencijalnu opasnost, ali za očekivati je da takvi i ne rade na odgovornim rukovodećim položajima. Budući da su gradske službe bile pravovremeno obaviještene, da su znali kakvu opasnost za fontanu predstavlja kemijski tretirani led, jasno je da u ovakvim, donekle izvanrednim okolnostima gradske službe - ne funkcioniraju. Spore su, nekoordinirane, nesposobne i neučinkovite. Zamjenik gradonačelnika za komunalne poslove Željko Raguž već danima prijeti sankcijama nepoznatom počinitelju. Na kraju će zvati cestare da mu bace malo soli na rep.Gradske službe su nam se ovog tjedna pokazale neučinkovite, ali prava opasnost prijeti nam od užasavajuće nesposobnosti Državne uprave za zaštitu i spašavanje. Nekad davno, Nino će se toga još sjećati, ova se služba zvala Republički centar za obavještavanje i uzbunjivanje, a postala je predmetom milenijske sprdačine nakon što je, kaže legenda, jednu vježbu iz serije „Ništa nas ne smije iznenaditi“ otkazala zbog – kiše. Socijalistički genetski kod ostao je živjeti u Državnoj upravi i nakon što je promijenila ime i prezime. Naime, hrvatska Vlada je ponedjeljak proglasila danom žalosti zbog žrtava terorističkog napada u Parizu. Naredila je stoga da u ponedjeljak, točno u podne, u svim gradovima u Hrvatskoj zatule sirene. A u podne je uslijedio – muk. Crkle sirene, sve do jedne u Dubrovniku. Nesposobna Vlada nije znala da joj je sustav za uzbunjivanje mjestimično u kvaru, a nesposobna Državna uprava je znala, ali je nije bilo briga. Priznali su da je sustav u Dubrovniku prestao raditi prije više od godinu dana kad im je grom spržio komandnu tablu. Uopće ne vide nikakav problem u tome što u gradu koji je teritorijalno odvojen od matične države, koji je samo jedinom i to vrlo uskom, krivudavom i trošnom prometnicom povezan s Hrvatskom i to preko tuđeg teritorija, koji se nalazi na trusnom području, politički i geografski, što dakle u takvom gradu više od godinu ne radi sustav za uzbunjivanje. Ne isplati im se, izgleda, uložiti 450 tisuća kuna u sigurnost Dubrovnika. Umjesto toga, sklopili su ugovor s državnom televizijom koja će Dubrovčane u slučaju opasnosti o svemu informirati preko teleteksta i neke inačice Andrije Jarka. I zato, ako još niste, kupite više taj televizor. I ne zaboravite državi platiti pretplatu, inače ništa od uzbunjivanja.Ne, stvarno - sprdaju li se oni to s nama ili su stvarno toliko nesposobni?Jadran Kapor