Puše bura, hoće li na Čilipe, ili u Split: Provjerite Avioradar

New York, London, Beč, Pariz, Amsterdam, Honolulu, Miami, Bahami, Karibi... Vjerojatno bi se tu našla još poneka odredišta na koja pomislimo kada pogledamo prema nebu i ugledamo bijeli trag što ga je povukao avion na putu prema nekoj, ako je po nama, egzotičnoj destinaciji. Zahvaljujući kinematografskim platnima davno smo saznali „Kuda idu divlje svinje“, ali još maštamo o tome kuda leti onaj avion koji je upravo preletio Grad ili Lokrum.Da bi nam te podatke slikovito i detaljnije pokazali, Nenad Sredojević i Vjekoslav Kolarec došli su na ideju da pokrenu stranicu na kojoj će, između ostalog, stati na kraj širenju straha od letenja te da će vijesti iz svijeta avijacije donositi pošteno, odmjereno i činjenično.- Taj „avioradar“, to je nastalo slučajno, baš slučajno. Ima tih ljudi koji su, kao ja, zaljubljeni u avijaciju. Nisam profesionalac, jednostavno sam zaljubljenik, započnje priču Nenad koji je predsjednik nedavno osnovane Udruge Avioradar.Nije sam, udruga ima desetak članova, a najaktivniji su Nenad, Vjekoslav, Marina Hinić te Vesna Ćosić koja će biti tajnica Udruge Avioradar.I 'VELIKI' IH PRATE- Ima članova koji su baš vezani za taj posao, kao Marina koja radi na aerodromu ili Vjeko iz Zagreba koji radi u zagrebačkoj Zračnoj luci. Oni su malo bliži avijaciji. Ali, svi smo zaljubljenici, samo nemamo svi profesionalnu vezu s avijacijom. Imao sam iskustva u izradama stranica i onda kada je došao onaj „Flight-Radar“ 2009. ili 2010. koji je podijelio radare. Nastao je „boom“! Postavio sam jedan takav radar u Dubrovniku i pratili su se avioni iznad Dubrovnika. Nisam isprva imao dobru poziciju, ali onda smo i taj problem riješili. Kako ta tehnologija ide naprijed, onda je to sve pomalo išlo, pa smo mi počeli te radare sami praviti. Sada, kako smo imali radar u Zagrebu, radar u Dubrovniku i Rijeci, to bi trebalo povezati. Onda su došle i zrakoplovne nesreće i neki mediji onda napišu „drama u zraku“ i slično. No, ljudi koji to prate znaju da su to gluposti i da se stvara panika. Bila je ideja da mi negdje na jednom mjestu napišemo pravo stanje stvari, da ne bude nagađanja i pretpostavki, navodi Nenad.Investicija nije bila nešto veliko, ali je Dubrovnik bio pogodan i atraktivan za stranicu ovakve vrste, posebno zbog velikog broja aviona koji, zbog jake bure i nevremena, ne mogu sletjeti zimi.- Croatia Arlines ne sleti u Dubrovnik nego ode za Split, pa onda krenu izjave: „Zamalo se srušio...“; „Treslo je...“; „Grom ga udario...“. Mi smo sebi rekli: „Ajmo mi to polako prikazati ljudima onako kako jest - pogotovo ovom drugom dijelu publike. To su ljudi koji se bave „plane-spottingom“, znači fotografiranjem aviona i oni znaju o čemu se radi. Oni kada pročitaju naslov „panika“ kod njih nastane sprdačina! Krenuli smo pisati za taj uži dio publike. Počeli smo baš zbog toga, jer je kod te publike porastao interes. Kad god bi se nešto dogodilo, prvo bi u nas pitali što i kako, ističe Nenad.Skromnu dubrovačku ekipu sa skučenim mogućnostima uskoro su prepoznali „veliki“.- Polako smo stupili u kontakt s Croatia Airlinesom, jer sam ja napisao jedan članak oko tog slijetanja po buri u Dubrovnik. Članak je još uvijek tamo, a ja sam stupio u kontakt s Croatia Airlinesom odnosno s njihovim PR-om i ostvarili smo dobar odnos. Recimo, kada se dogodi nešto vezano za Croatia Airlines, praksa je da putem maila, a najčešće telefonom tražimo službene informacije, koje uvijek i dobijemo kako bi se izbjegla sva nagađanja i špekulacije. Dosta novinara uzme i napiše bez da njih išta pita. Te informacije dobivamo od raznoraznih ljudi, baš prave informacije jer strogo zabranjujemo nagađanje. I sada, kada je oboren ovaj avion u Egiptu, niti jedna informacija koja je objavljena kod nas nije špekulacija nego samo činjenica. Kako jest, tako se piše, nema veze što bi svi hjteli neku bombastičnu vijest. Znači, nema je! Avion je pao, bio je na toj visini, brzini i tu priča završava. Riječ po riječ, a nastojimo sve popratiti.AVION NA EKRANUUpravo zbog padova kod ljudi koji nemaju veze s avijacijom javlja se kronični strah od letenja, pa mnogi zapravo iracionalno, izbjegavaju putovati avionom:"Osobno sam doživio da ljudi koji se malo ili nimalo ne voze avionom dolaze do toga da ih je strah ući u avion, pogotovo sad. I prije su avioni padali, bilo ih je puno manje, i aviona i padova, ali padali su! Tehnologija ide naprijed, sve je sigurnije i bolje. Znam ljude koji su mi osobno rekli: „Nema šanse da sjednem u avion, pogledaj što se događa!“ To je taj strah koji se stvara kod ljudi i koji je apsolutno nepotreban. Znamo da je to najsigurnije prijevozno sredstvo i ljudima to treba pokazati".Iako prate samo zračni prostor Hrvatske, znaju prenijeti vijesti iz inozemstva koje su „udarne“, a tiču se avijacije. Priroriteti su im hrvatsko zrakoplovstvo, domaće aviokompanije, domaći aerodromi. Kako kaže Nenad, "njima je bit Hrvatska“. Pojavila se ideja da se osnuje i udruga kako bi se sve podiglo na viši nivo.- Došla je ideja da osnujemo udrugu kao bismo postali pravno lice. Otvaraju nam se mogućnosti kao pravnom licu, za suradnju i za sve ostale aktivnosti. Ovako smo bili „anonimci“. Iako, kao „anonimce“ nas je Zračna luka Zagreb jako lijepo prihvatila, imamo s njima jako lijepu komunikaciju, komuniciramo i sa Croatia Airlinesom, kazuje Nenad te dodaje:- Udruga je u procesu registracije, osnovana je otprilike prije 20 dana, sad se registrira i idemo dalje. Onda ćemo ići na nekakav prostor. Cilj udruge je edukacija. Pa čak i edukacija mladih i djece kako bi im se približila ta tematika. U svijetu je to puno zastupljenije nego kod nas, pogotovo u Dubrovniku. U Dubrovniku ne poznajem niti jednog „plane-spottera“, znači čovjeka koji se bavi fotografiranjem aviona. U Zagrebu svaku nedjelju njih deset-dvadeset stoji kraj ograde, slikavaju i to je ta neka ljubav. Htjeli bismo da to malo približimo, pogotovo mlađima.Kada su prvi put spomenuli plan o osnivanju udruge gotovo se stvorio red zainteresiranih. Neku su i inzistirali da se uključe. Udruga je osnovana, samo se čeka kraj postupka registracije. Što se tiče vijesti s njihove stranice, njih može prenijeti tko god hoće, samo je važno da se ništa ne mijenja i da se označi autorstvo. Prenosili su ih i poneki lokalni mediji, broj čitatelja svakako raste.- Publika je tu mala i baš zato i postojimo. Ljudi nemaju pojma da mogu pratiti taj avion na tom ekranu. Ima tu još jedna stvar, u nekim zemljama, osim u Britaniji, u Hrvatskoj, pa i prostorima bivše Jugoslavije, ljudi mogu slušati komunikaciju pilota. Kod nas je to zabranjeno zbog zakona iz vremena Tita kada se ništa nije smjelo prisluškivati. Taj je zakon još uvijek na snazi. Mi po zakonu ne smijemo slušati komunikaciju koja nije namijenjena isključivo nama. Ima stranica „liveatc.net“ koja u Americi pokriva svaku zračnu luku. Korisnik ne smije ometati, ali smije slušati i to je kod nas još nemoguće. Takav je zakon, a nema interesa da se taj zakon ukine jer to nitko ne traži ili uopće ne sluša. Tako bismo imali kompletnu sliku, taj ljubitelj avijacije onda može gledati gdje je avion i slušati što priča pilot. Taj zakon vrijedi u nas, u Velikoj Britaniji, a u Nizozemskoj tog zakona uopće nema jer je ukinut.Usprskos svemu, nikome rad na stranici nije osnovna zanimacija niti izvor prihoda. Nenada, koji uz Marinu najviše objavljuje, ljeti nema. Ljeti padne broj čitatelja jer malo tko gleda u ekran, a zimi se pak broj čitatelja poveća, posebno zbog problema oko bure. Kada se ujutro probudi u svom stanu u Mokošici, pa sve do trenutka kada pođe u postelju Nenad prati situaciju. Ujutro prvo provjeri što se događa i onda nastavlja po uobičajenom ritmu.'NE' SENZACIONALIZMU!- Informacije na portal stavljamo ja i kolegica iz Konavala. Što se tiče same mape, radara i aviona, to rade update-baze i to radi Vjeko u Zagrebu, tako da smo to malo podijelili. Ali, to je sve što se kaže „na vodi“ jer se treba čekati ta udruga kako bi se krenulo s nekim investicijama i to bi olakšalo posao. Neki će članovi udruge možda izdvojtii malo vremena pa malo pomoći jer ta je nova stranica non-stop u izgradnji. Stalno radim nešto novo. Stranica je počela kao običan HTML, ja sam tu pisao kod, a sada sam to podigao na novu razinu. Sam si, a sredstava nemaš. Neprofitna udruga znači da mi ne možemo imati gospodarsku djelatnost, ali možemo imati donacije. I država daje neke poticije pa ćemo od toga probati ostvariti nešto. Mi ne tražimo ne znam kakve pare, nama je bitno da sami sebe financiramo, jer sada Vjeko i ja financiramo sve, prepričava Nenad.Bilo je trenutaka kada su mislili odustati od svega, ali su ih čitatelji od toga odvratili i uživaju njihovu podršku. Prvi su i jedini koji baš na ovakav način rade ovako nešto, jer se žele boriti protiv senzacionalizma.- Stavio si bombastičan naslov, a iza toga nema ništa, bez osnove stvaraš paniku i to nisam mogao vjerovati kolika panika bude. Ima ljudi koji idu iz Dubrovnika u Zagreb jer neće sjesti u avion. Pa veća ti je šansa da te na autoputu pogodi kamion! Ne bismo voljeli da se kod mladih stvori taj strah. Jer, danas se sve vidi, pao je prije 5 minuta, a već je sada na ekranu! Prije to nije bilo tako, sada jest, i zato to treba preduhitriti i dati do znanja, naučiti ljude kako da reagiraju, zaključuje Nenad.I tako se iz anonimnosti i uz pomoć entuzijazma ova ekipa uzdigla u oblake točnosti i povjerenja, boreći se protiv fobije od letenja. Red je stoga da im se na tom putu uspjeha poželi ugodan let!Marina Hinić:Želim zrakoplovstvo prikazati u pravom svjetluU projekt Avioradar sam ušla zahvaljujući svojoj znatiželji, a i želji da zrakoplovstvo prikažem u "pravom svjetlu" i "iza kulisa". Kako i sama, praktički cijeli radni vijek radim u zrakoplovstvu, okidač su bili novinski napisi u stilu "Drama u....". Tako smo započeli s objektivnim i činjeničnim prikazivanjem zrakoplovstva i svih djelatnosti usko povezanih uz to. Ideja na kojoj radimo, a koju planiramo proširiti, mogla bi se nazvati "demistifikacijom zraka". Mi želimo točnim, objektivnim i provjerenim informacijama taj naš zrak približiti široj javnosti. Prvenstveno mladima, pa onda i osobama koje se iz nekog razloga boje letenja, a naravno i skepticima.Unutar Udruge postoji samo jedno pravilo, a to je da nema špekulacija, senzacionalizma i nepotvrđenih informacija. Zadaće unutar Udruge nisu zadane, osim poslova vezanih uz virtualni radar u koje se ne miješam. Svi nastojimo pratiti događanja i biti informirani, a zadaće se obavljaju prema raspoloživosti slobodnog vremena. Željela bih na kraju pozvati sve zainteresirane da nam se pridruže, kao članovi udruge, sudjelovanjem u radu ili sugestijama. U konačnici, nadam se da će se kroz Udrugu "tajne" zrakoplovstva približiti javnosti, a u nekim idealnim projekcijama povratno utjecati na trendove zrakoplovnih kompanija.Vjekoslav Kolarec:Želim da Avioradar postane specijalizirani portalŠto se tiče Avioradara, sve nas je spojila jedna velika ljubav prema avijaciji, a što se mene osobno tiče, ja sam spojio ugodno s korisnim pošto sam direktno vezan za avijaciju jer radim u Zračnoj luci Zagreb. U Avioradar teamu, uz to što pratim vijesti iz Hrvatske i svijeta, brinem se da naši radari, tj. naša baza podataka o avionima koje pratimo iznad nas bude ažurirana i točna. Uvijek me veseli upoznati ljude koji prate i zanimaju se za avijaciju kao i ja, pa smo stoga i pokrenuli "projekt" Avioradara kako bi se još više ljudi uključilo i da zajedno s nama prate avijaciju. Uz to, pokrenula nas je želja da zrakoplovstvo prikažemo u pravom svjetlu te da negativne događaje prikazujemo bez insinuacija i špekulacija. Želja mi je, a i izazov, da postavimo Avioradar kao jedan specijalizirani portal za praćenje i prikaz hrvatskog zrakoplovstva kako kod nas tako i u svijetu.B. Lucić