U Janjini sa susjedima hrvatski, s mužem afrikaans, a s roditeljima zulu

Stoji usred Janjine, pokraj Crkve sv. Vlaha, ladanjska kuća od stotinjak i kusur godina. Fasadu je uhvatila starost, vlaga i sivilo. Sve je starački tiho. Skalinama se popnete do tarace i kada sve dojmove saberete i oduzmete, očekujete kako će vas na ulazu pozdraviti kakav vlastelin koji je došao na odmor na Pelješac. Rasplinule se sanjarije kada nama je vrata otvorila Maja Dežulović. Ni taj prizor ne odskače od ničeg uobičajenog. No, Maja ipak ima posebnu priču. Sa susjedima govori hrvatski, s mužem afrikaans, s roditeljima zulu, majka joj je iz plemena Tswana pa govori i jezik tswana, ima južnoafričku putovnicu i živi u Janjini. Nekako se sve to učinilo baš prikladno za retke u Dubrovačkom vjesniku.Ponovno na svomeIako jako dobro govori hrvatski, Maja se rodila u Južnoafričkoj Republici. Župnik je hvali kako govori hrvatski s janjinskim naglaskom.- Mama mi je inače Južnoafrikanka, a tata s Pelješca. On je iz Janjine pošao 1950-tih. Prvi sam put ovdje došla vidjeti babu, ona je ovdje stanovala sve do smrti 2002. Bila je kod nas za vrijeme rata, pa me je ona naučila hrvatski kojeg znam od devete godine. Dolazeći ovdje, zavoljela sam ovaj kraj. Išla sam u gimnaziju u Zagrebu i sada sam ovdje, započinje djevojka svoju priču.Majin muž Luke Visagie ili kako ga je Maja već "prekrstila" u "Luka" prvi je put u Hrvatskoj. Pomalo uči jezik, snalazi se, zna ono osnovno, a na pitanje o tome kako mu je - odgovara: "I love it!"Iz Afrike su došli u lipnju prošle godine. Kuća u kojoj žive izgrađena je 1883. Nekada je bila škola, potom obiteljska kuća koju je naslijedio Majin otac pa se Afrikanka hrvatskog podrijetla odlučila vratiti na očevu rodnu grudu. Malo ih je iznenadila pelješka zima.- Meni je prva zima u Janjini jer sam dosad bila u Zagrebu. Malo je drukčije, ali navikli smo. Počeli smo malo kuću sređivati. Stara je kuća i nije nikoga bilo tu dugo. Baka mi je tu stanovala sve do 2002. kada je umrla. Luka je dosta toga napravio! Očistili smo je da se može stanovati. Bilo je dosta vlažno, a ovo ljeto želimo mijenjati krov. Čeka nas puno posla, ali dobro je! - optimistična je Janjinka iz Afrike.Otkrivanje obiteljske baštineMaja i Luke s psom Leeto ispred doma u Janjini Prije rata je u sklopu kuće bila trgovina koju Luke i Maja žele obnoviti.- Otvorit ćemo ponovno trgovinu i prodavati turistima razne stvari. Od maslinovog se drveta može dosta stvari napraviti, dosta je cijenjeno drvo po svijetu. Ima i starih slika Janjine koje su jako lijepe, umjetničke. Želimo da ljudi znaju više o Janjini jer svi idu na more, svi se voze ovuda glavnim putem, ali ne staju stoga im hoćemo dati razlog da stanu kod nas u dućanu. Željeli bi napraviti mali "umjetnički put" jer ima dosta zanimljivih mjesta okolo, ističe Maja.Veliku ulogu u tome svemu ima i naslijeđe obitelji.- Ima puno povijesti, stare slike i portreti obitelji. Jedina sam osoba u mojemu društvu koja može napraviti cijelo obiteljsko stablo. Znam otkud su došli, kada i kako. Ovaj se dio Janjine inače zove „Dežulovići“, kaže domaćica.Prirodno je da mladi bračni par uočava i razlike između svoje stare i nove domovine.- Ovdje je mirnije. Bili smo u Johannesburgu gdje ima puno ljudi i nema mora. Ovdje je drukčije. Ne može se reći da je ovdje ili tamo ljepše, ali je drukčije, otkriva Maja.- Sigurnije je! - dodaje Luke.Ako nešto najpoznatiji Južnoafrikanac Nelson Mandela i poluotok Pelješac imaju zajedničko, onda je to mirnoća u njihovoj prirodi. Nekako se ne može zaobići pitanje oko života na jugu Crnog kontinenta.- Ekonomski je lošije nego ovdje. Veća je ekonomija jer je velika zemlja, ima više stanovnika i veća je trgovina.A osim raširene ekonomije, raširena je i hrvatska dijaspora.- Ima dosta Hrvata, imamo hrvatsku crkvu tamo, cijela se dijaspora tamo druži. Iz Janjine i Korčule ima dosta ljudi. Znam neke iz Splita i Poreča.Hrvatska poznata u JAR-uU akciji spašavanja nosoroga u Južnoafričkoj RepubliciUnatoč iseljeništvu, Hrvatska nije sasvim nepoznata na jugu Afrike. Postoji nešto po čemu je se pozna.- Zbog nogometa je poznaju u JAR-u, svi znaju da je Hrvatska lijepo mjesto. Cijene su Hrvatskoj su duplo skuplje nego u Južnoj Africi. Ima dosta Hrvata koji bi se htjeli vratiti, ali je tolika razlika u novcima i cijeni nekretnina, prepičava Maja.Veće cijene ih nisu spriječile da se presele u Hrvatsku. Čak je skupa s njima u Hrvatsku iz Afrike stigao i njihov pas "Leeto"., na jeziku tswana to znači "putovanje", a fonološki je slično s hrvatskim "ljeto" pa su se tako vlasnici odlučili za izbor imena. Kažu su oni valjda prvi koji su psa prebacili iz Južnoafričke Republike u Hrvatsku. O papirologiji ne treba ni pričati! Glava boli! Prevazišli su sve ze administrativne zavrzlame i iza sebe ostavili dug put. Glavna reakcija na poznanike iz Afrike na to sve bila je: Good luck! odnosno sretno!Stanovnicima Južne Afrike etnička različitost nije nepoznata. Sam credo države kojoj se službeno govori 11 jezika, a neslužbeno pitaj ti Boga koliko je "Jedinstvo u različitosti". Ipak je najviše u uporabi engleski, a zahvaljujući znanju engleskog Maja se bavi pisanjem.- Pisac sam. Pišem knjige, romane, članke, putopise. Klijenti su mi većinom u Americi. Dakle, mogu slobodno putovati, a plaću primam preko PayPala. To je sve kao "ghostwriting". Katkad se spominje moje ime, katkad ne.Tko bi točno znao reći! Možda je neki od svjetskih bestsellera upravo nastao u maloj Janjini. Imena klijenata ostala su tajna, ali način pronalaska inspiracije u Janjini zato nisu tajna.- Ima inspiracije! Za kreativne je osobe ovo super! Imaš vremena za samoga sebe, lijepe građevine, lijep okoliš. Pođemo se prošetati i onda dobijem neku ideju. I ljudi su svi zanimljivi. Ima malo ljudi tu, ali svi imaju svoju priču. Ima dosta ljudi koji su došli iz Amerike, Južne Afrike neki su bili i u Južnoj Americi.Veze s JAR-om se i dalje održavaju.- Naravno, njegova mama i sestra su u Australiji, pa ćemo tamo poći, moram izbjeći sljedeću zimu! Bude dosadno jer nema više svita, a ljeti je bilo dosta ljudi. Ima internet pa je se lakše čuti s ljudima, govori Maja.Sthovi Bijelog dugmeta "Hajdemo u planine jer tamo nema zime" nisu baš istiniti. Mja i Luke će dogodine u Australiju jer tamo nema pelješke zime. A mi se uputili Dubrovnik, radio je utihnuo jer se gubio signal. Nije ni nam ni trebao. U mislima su nam ionako svirale vuvuzele.Piše: Bruno LucićFoto: Tonči Plazibat/EPH