Utišana povijest na najjače

Sinoć je u organizaciji korčulanske Sive zone, udruge za poticanje suvremene i medijske umjetnosti, u šarmantnoj i intimnoj atmosferi korčulanske štrade u centru grada, održano fantastično i dirljivo predavanje pod nazivom „Industrijska baština otoka Korčule: etnografija sjećanja i „utišane“ povijesti tvornica „Jadranka“, „Ambalaža“ i „Greben“. Predavačice i autorice istraživanja su dvije mlade magistrice povijesti umjetnosti i etnologije Marija Borovičkić i Lea Vene.Ovaj istraživačko-umjetnički projekt, kako ga autorice vole nazivati započeo je iz subjektivnih razloga. Marija Borovičkić, inače rođena Velolučanka, imala je priliku čuti priču svoje bake koja je proživjela radni vijek u tvornicama u Vela Luci. Marijina baka počela je raditi s 12 godina, a ono što je proživjela radeći u nehumanim uvjetima probudilo je u Mariji i njenoj kolegici Lei istraživački interes za faktografskim činjenicama industrijske baštine Vela Luke i otoka Korčule i njezin utjecaj na svakodnevne živote radnika i radnica u kultorološkim, ideološkim, političkim i sociološkim okvirima društva druge polovine prošlog stoljeća. Marija i Lea provele su sate prikupljajući i sistematizirajući informacije, podatke, objavljene članke, fotografije, dokumente i spise u otočkom arhivu i privatnim zbirkama općenito o tri spomenute tvornice i radničkoj poplulaciji. Međutim, istraživanje je posebni uzlet i efekt dobilo u prikupljanju nematerijalne baštine, živih sjećanja većinom žena koje su detaljno i iskreno opisivale rad, uvjete rada i njihovu svakodnevnicu prilikom razgovora s Marijom i Leom. Posebnu pozornost istraživanje posvećuje priči žena, utišanoj strani povijesti o kojoj se malo zna, a koja je bila ( i ostala ) temelj obitelji, društa i države.„Razgovarajući s ženama koje su radile u tvornicama slušale smo jedno proživljeno iskustvo koje otvara prekrasan sloj događaja iz prošlosti koje žene čuvaju i prenose na drugačiji i iskreniji način nego muškarci. Sve tekstove o tvornicama iz tog doba napisali su muškarci. Radi se o suhoj faktografiji koja je beskrajno važna, ali mi smo se koncentrirali na alternativni dio povijesti, utišanu povijest koju su nam kazivači prenjeli na poseban način“. – zaključila je Marija.Osim dokumenata s detaljnim informacijama o tvornici „Jadranka“ za preradu ribe, „Ambalaža“ u kojoj se proizvodila ambalaža za prozvode i brodogradilištu „Greben“ koji se koristio tehnologijom stakloplastike i kao takvo je bilo jedinstveno u regiji, istraživanje sadrži objavljene tekstove i članke, privatne fotografije i audio zapise autentičnih kazivača iz tog razdoblja u koje smo sinoć imali priliku zaviriti. Danas su sve tri tvornice uslijed katastrofalne privatizacije, gomilanja dugova i stečajnih faza zatvorene, a dodatno prikupljanje objekata, udarničkih znački, fotografija i drugih predmeta iz tog razdoblja istraživanje će dobiti i umjetničku konotaciju koja može biti izložena u derutnim prostorima spomenutih prostora koje su nekad zapošljavale stotine ljudi, a danas zjape prazne. Također je bitno naglasiti kako je ovo tek početak opsežnog znanstvenog rada koji će s vremenom obuhvatiti područje cijelog otoka, Hrvatske i Europe.„Svi prikupljeni materijali istraživanja bit će objavljeni na stranicama „kor::net“ neformalnoj, suradničkoj mreži kulturnih institucija otoka Korčule, odnosno na sivazona.hr. Na taj način bit će dostupni svima, nadamo se otvoriti diskusiju i motivirati druge potencijalne kazivače da nastave s vlastitim istraživanjem na ovu temu ili se priključe našem. Osim toga, planiramo istražiti industrijsku baštinu i njene posljedice grada i otoka Korčule, sistematski popisati sve tvornice, kad su nastale, zašto su i jesu li propale i slično. Istraživanje je i dalje živo te ga planiramo proširiti na Hrvatsku i Europu“ – ispričala je Lea.Istraživanje o utišanoj povijesti na taj način postaje interaktivno i otvoreno za sve one koji priče baštine u svojim sjećanjima.Dora Mikelić